US 28. III. IHT GLOBALIZACIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 28. III. 2000. Jesu li Amerikanci drukčiji? Naravno da jesu "Jesu li Amerikanci drukčiji? To su pitanje postavljali znanstvenici i pisci još od razdoblja kad je Alexis de Tocqueville napisao djelo 'Demokracija u Americi', tridesetih godina devetnaestoga stoljeća. Njegov je odgovor bio, 'Da, jesu' - i on je postao otac stalno novih teorija o američkoj 'izuzetnosti'", piše Richard Reeves. "Amerikanci su, mislio je de Tocqueville, izuzetni jer nemaju feudalnu prošlost, posjeduju veću društvenu jednakost, veći su meritokrati i individualci, više su orijentirani prema pravima i vjeri. Sad bi, u našem globalizirajućem svijetu, zamisli poput te trebale postajati anakrone. Slušate li sve priče o slobodnom tržištu ili demokraciji elektronskoga tržišta, svi narodi počinju sličiti - taj se proces odvija brže ili sporije, ovisno o tome gdje su započeli svoj put. Ovisno o tome tko priča, svi drugi (obično) postaju poput Amerikanaca, ili (manje često) oni postaju poput svih drugih. Možda. U izazivačkom članku objavljenom u najnovijem broju časopisa The Wilson Quarterly, Seymour Martin Lipset tvrdi da drugi Zapadnjaci možda postaju ili ne postaju poput Amerikanaca, ali Amerikanci sasvim sigurno ne postaju poput drugih. On tvrdi da iako globalizacija doživljava uspon, a industrijalizam pad u razvijenim društvima, zamisli i slike o sebi taj trend ne prate istim tempom. Primjerice, od šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća do sada broj radnika u američkoj proizvodnji opao je s 26% na 16%. Tijekom toga razdoblja broj radnika u švedskoj proizvodnji opao je s 32% na 19%. No iako su Šveđani tolerantniji prema kapitalizmu i individualizmu nego što su bili prije 50 godina, oni i zamalo svi drugi Europljani samo su spojili američke zamisli o nejednakosti prihoda kao preduvjetu gospodarskog rasta sa svojom vjerom u vrijednosti jednakosti i zajedništva. Što se toga tiče, Lipsetovo istraživanje pokazuje da oko polovica Amerikanaca kaže da bi odabralo zaradu po kriteriju produktivnosti, dok bi dvije trećine britanskih, francuskih, španjolskih i njemačkih ispitanika odabralo fiksne plaće. Duž istih linija, on izvješćuje da u ispitivanjima provedenim 1991. samo 31% Amerikanaca kaže da se slaže s izjavom 'Ono što postignete uvelike ovisi o vašem obiteljskom podrijetlu.' Usporedive brojke za Britaniju i Italiju bile su 53% odnosno 63%. Zanimljivo. Zaista vjerujem da su Amerikanci drukčiji i siguran sam da neću doživjeti vrijeme kad oni to neće biti. Moj vlastiti neznanstveni popis onog što Amerikance čini drukčijima počeo bi ovako: Mi Amerikanci jedini smo narod koji odgaja djecu da napuste dom - da sami sebe nađu. Drugi podižu djecu da bi ona služila obitelji, plemenu ili državi. Talijani, primjerice, ne troše energiju na rasprave o obiteljskim vrijednostima. Oni vjeruju u one klasične. Amerikanci ne. Amerikanci vjeruju u pravo da se doživi neuspjeh - i krene dalje. Zbog tog su tako pokretni, a njihovi su zakoni o bankrotu tako blagi. Amerikanci vjeruju da su ono što kažu da jesu. To je razlog zbog kojeg je polovica životopisa u Sjedinjenim Državama lažna. Oni su antipovijesni. Prošlost je samo to - prošlost. A to nije uvijek loše. Amerikanci ne ubijaju jedni druge zbog nečeg što se dogodilo prije više stotina godina. Oni čak ni ne znaju što se dogodilo prije više stotina godina. Pokušavaju stvari koje prije nisu donosile uspjeh - a ponekad one danas uspijevaju. Oni su mnogo više okrenuti vjeri - možda zato što vjeruju da je njihova superiornost takva da mora da ih je stvorilo nešto daleko veće od čovjeka ili kemije. Oni su žestoko bipolarni, vjeruju u dobro i zlo, demokrate i republikance, i postojanje dviju strana u svakom pitanju. Postoji, naravno, više strana nego što oni shvaćaju, no lakše je baratati s dvije. Oni vjeruju u nastavak obrazovanja. Većina drugih odraslih misle da je povratak u školu luda zamisao; škola je za djecu. Amerikanci vjeruju da će se na ovaj ili onaj način uspjeti obogatiti. Genijalnošću. Teškim radom. Srećom. Ovako ili onako, to će se dogoditi - ako ne njima, onda njihovoj djeci. Zato su oni Amerikanci. Nisam siguran da globalizacija to može promijeniti."