ZAGREB, 28. ožujka (Hina) - Ministri Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) nastavili su u utorak poslijepodne u Beču s pregovorima o povećanju proizvodnje sirove nafte od 1. travnja kako bi se snizile najviše cijene nafte na
svjetskom tržištu u posljednjih devet godina.
ZAGREB, 28. ožujka (Hina) - Ministri Organizacije zemalja
izvoznica nafte (OPEC) nastavili su u utorak poslijepodne u Beču s
pregovorima o povećanju proizvodnje sirove nafte od 1. travnja kako
bi se snizile najviše cijene nafte na svjetskom tržištu u
posljednjih devet godina. #L#
Predsjedavajući OPEC-a venezuelanski ministar za naftu Ali
Rodriguez izjavio je prije nastavka konferencije, koja je počela u
ponedjeljak, da su ministri postigli sporazum o povećanju
proizvodnje sirove nafte.
"Da, vjerujem da imamo sporazum" rekao je Rodriguez. Odbio je,
međutim, precizirati o pojedinostima sporazuma čija se potvrda
očekuje tijekom današnjeg dana ili u srijedu.
Konsenzusu se još uvijek protivi jedino Iran.
"Najveća je razlika između stajališta Irana i ostalih članica.
Njihovo je stajalište sukladno - oni ne žele promjene", izjavio je
saudijski ministar za naftu Ali Naimi.
Iako je uobičajeno da se odluke donose konsenzusom, jedan
neimenovani izvor iz OPEC-a izjavio je da bi povećanje proizvodnje
moglo biti dogovoreno i unatoč protivljenju Irana jer postoje
presedani za donošenje odluka većinom. Nije, međutim, jasno kako bi
taj dogovor mogao biti proveden bez iranskog pristanka.
Kako je kazao saudijski ministar, ministri 10 zemalja OPEC-a, dosad
podijeljeni u tri skupine, prihvaćaju prijedlog zemalja Perzijskog
zaljeva, među kojima je najveći izvoznik Saudijska Arabija, o
povećanju proizvodnje sirove nafte za 7 posto ili 1.7 milijuna
barela dnevno -količinu za koju je OPEC smanjio svoju proizvodnju u
ožujku 1999.
Tim bi se povećanjem cijena sirove nafte na tržištu smanjila na 25
do 27 američkih dolara po barelu, što bi bilo prihvatljivo za
Sjedinjene Države koje kao najveći svjetski potrošač nafte vrše i
najveći pritisak.
Strahuje se, naime, da bi prebrzi rast cijena nafte mogao potaknuti
inflaciju i zaustaviti globalni gospodarski rast.
Iran se pak slaže samo s povećanjem od 1.2 milijuna barela dnevno
ili pet posto, a dosad su na njegovoj strani bili i Alžir, Libija,
Nigerija i Indonezija.
Svoje stajalište objašnjava time što drugo tromjesečje u godini
obično bilježi manju potražnju. Javno neizgovoreni razlog
predstavlja, međutim, i njegova vrlo ograničena mogućnost da
poveća proizvodnju sirove nafte.
Iran je zabrinut i zbog najave Iraka da će svoju proizvodnju nafte
postupno povećati za 700.000 barela dnevno, a ne želi ni popustiti
pred američkim političkim pritiscima. Irak se, prema UN-ovim
sankcijama nametnutim nakon invazije Kuvajta 1990., ne ubraja u
OPEC-ove kvote.
Irački ministar za naftu Amir Rasheed objavio je, naime, u subotu da
će Irak iskoristiti UN-ovu dozvolu da poveća prozivodnju nafte kako
bi pribavio sredstva za modernizaciju svojeg naftnog sektora i
nabavu rezervnih dijelova.
Venezuela, koja trenutačno predsjedava organizacijom, zalagala se
za kompromisno povećanje od 1.5 milijuna barela dnevno.
OPEC je u ožujku 1999. smanjio svoju proizvodnju za 1.7 milijuna
barela dnevno određujući time gornju granicu od 22.97 milijuna
barela dnevno (u što se ne uključuje Irak) kako bi povećao cijenu
nafte koja se tada kretala oko 10 američkih dolara po barelu.
Cijena nafte na svjetskom tržištu od tada se gotovo utrostručila i
popela nedavno na 30 američkih dolara po barelu, što je najviša
cijena od Zaljevskog rata. Posljednjih dana smanjila se, međutim,
za prosječno pet američkih dolara.
Gornja granica proizvodnje OPEC-a nije, međutim, bila strogo
poštovana. Analitičari ocjenjuju da je u veljači prekoračena za
najmanje milijun barela dnevno, a u ožujku za čak 1.5 milijuna
barela dnevno.
Dogovor o povećanju proizvodnje nafte od 1.2 do 1.7 milijuna barela
dnevno tako bi ili samo zamrznuo stvarnu proizvodnju sirove nafte
na njezinoj trenutačnoj razini ili bi na tržište pustio dodatnih
500.000 barela dnevno, procjenjuju analitičari.
Sjedinjene Države, koje su se prvi put uključile u odlučivanje
OPEC-a, vide čak i potrebu za povećanje proizvodnje nafte od 2.5 do
3 milijuna barela dnevno. Američki ministar za energetiku Bill
Richardson tome je posvetio svoju nedavnu turneju po osam zemalja
članica OPEC-a.
Predstavnički dom američkog Kongresa prošlog je tjedna pojačao
diplomatski pritisak usvajanjem prijedloga zakona prema kojem bi
Bijela kuća mogla ograničiti vojnu pomoć zemljama koje određuju
cijene nafte. Washington bi mogao i intervenirati svojim velikim
vladinim strateškim naftnim rezervama.
Meksiko i Norveška, najveći izvoznici nafte koji nisu članice OPEC-
a, objavili su da će svoju proizvodnju prilagoditi nakon odluke
OPEC-a.
Meksiko je prošlog ožujka surađivao s OPEC-om i smanjio svoju
proizvodnju za 325.000 barela dnevno. Ipak, zbog svoje gospodarske
ovisnosti o izvozu u SAD-e nije vjerojatno da će se suprotstavljati
Washingtonu u tom pitanju. Očekuje se da će na američko tržište
pustiti dodatnih 200.000 barela dnevno.
Neovisno o ishodu ove ministarske konferencije, vrlo je vjerojatan
i novi sastanak OPEC-a u lipnju ove godine o novom povećanju
proizvodnje sirove nafte ako cijene nafte brzo ne padnu.
OPEC pokriva više od 40 posto potreba svjetkog tržišta i okuplja
Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Iran, Ujedinjene Arapske Emirate,
Katar, Alžir, Libiju, Nigeriju, Indoneziju i Venezuelu.
(Hina) zt sd