FRANCUSKA-DNA OD 23.3.00.O DEMOKRACIJI I IZBORIMA U RUSIJI

FRANCUSKA DERNIERES NOUVELLES D'ALSACE 23. III. 2000. Ljudska prava: je li Rusija demokratska država? "Rusija će u nedjelju glasovati. Vladimir Putin vjerojatno će biti izabran u prvom izbornom krugu. Glasovanje će biti tajno, prema svim demokratskim pravilima: više kandidata, uredni glasački listići, glasačke sobice... No je li Rusija ipak demokratska država?", pita se Jean-Claude Kiefer. "Čini se da jest, budući da se sva pravila savjesno poštivaju. Izborno povjerenstvo izbliza prati troškove kandidata i nadzirat će rezultate izbora uz pomoć stranih promatrača, među kojima je i izaslanstvo Vijeća Europe. K tome, predizborna je utrka bila besprijekorna, mjerilo se vrijeme nastupa kandidata i vodilo se računa o jednakom prikazivanju predizbornih spotova... Barem što se tiče službenog dijela predizborne utrke. Stvarnost je drugačija. Da parafraziramo dobro poznatu promidžbenu poruku, Rusija ima sve osobine, tj. boju, okus i 'miris' demokracije, ali ona to nije. Spomenimo neka proturječja. Prvo, sloboda mišljenja. Usmeno i pisano izražavanje mišljenja nije nikada imalo toliku slobodu. Građani dnevice izražavaju svoje nezadovoljstvo ne plašeći se da će, kao u doba komunizma, biti poslani u Gulag. 'Ismijavanje' je postalo ruski državni 'šport'... Zatim, glasila. Domaće radijske postaje, neovisni listovi i listovi bliski strankama ne oklijevaju da iznesu i vrlo oštre kritike. Važniji su listovi, međutim, u rukama oligarha. Oni su, prema trenutnim interesima, 'pro' ili 'protu' vladini. Od jeseni, tj. otkako je počeo napadaj na Čečeniju, najvažnije novine podupiru Vladimira Putina. Isto vrijedi za privatnu televiziju, a, dakako i za državnu: Putin je stalno na ekranu... a liberalna i komunistička oporba dijeli preostalo vrijeme, dok ujednačen pristup imaju tek u službenim predizbronim emisijama... koje nitko ne gleda. Ono pak što se događa u Moskvi vjerno se opetuje u 89 'članova federacije': važnija su glasila u službi 'malih careva' (gubernatora ili predsjednika autonomnih republika) ili njihovih klanova. Napokon, ljudska prava. Rusija, potpisnica konvencije Vijeća Europe, službeno ih poštiva. Poštovala ih je čak i u Čečeniji, kako je jučer u Vijeću Europe ustvrdio službeni predstavnik privremenog predsjednika Vladimir Kalaminov. No priznajući da stanje na terenu jako ne ohrabruje, da je 'podignuto 128 optužnica zbog navodnih zločina' i ne pobijajući pojam 'ratni zločin', visoki je ruski dužnosnik bio neobično iskren. I zatražio je pomoć Vijeća Europe jamačno kako bi izbjegao raspravu o isključenju početkom travnja... Stvarnost je zacijelo još zamršenija. Divljaštvo ruske vojske u Čečeniji pokazuje također da su različita tijela vlasti prepuštena samima sebi. Prosječna Rusija, uključujući i njezinu slabo opremljenu vojsku koja je na stanovit način prisiljena da živi na terenu, umiče središnjoj vlasti koja nadzire samo generale. Isti se scenarij opetuje i na drugim poljima. Primjerice, pravosuđe je potonulo u okolnoj korupciji. U takvim prilikama, poštovanje ljudskih prava omiljela je tema Zapada, luksuz za bogataše. Napose prava Čečenaca, jer očito je da su za prosječnog Rusa svi Čečenci zločinci. Isti taj prosječni Rus, zahvaljujući atavizmu iz carskog doba i komunizma, znade da je vlast uvijek u pravu. Zato će i glasovati za Putina, čovjeka kojeg je poslala providnosti, za novog 'cara'"...