CH TEMPS 14.3.NEMCOV O RUSIJI

ŠVICARSKA LE TEMPS 14. III. 2000. Boris Nemcov: 'Ne želimo se vratiti u doba hladnog rata' "Dok se rat u Čečeniji postupno pretvara u manji sukob, vrijeme je da se opet zabavimo razlozima i posljedicama tog rata. Zapad je na taj sukob reagirao kao da je riječ o obnovi ruskog imperijalizma, što je bio znak da će se odnosi Rusije s ostatkom svijeta iznova pogoršati. Brojni se Rusi, među kojima i demokratski reformatori koji ne odobravaju u potpunosti rusku politiku, osjećaju neshvaćenima. Kada Rusi govore o svojim državnim interesima, ljudi pomišljaju na povratak sovjetskoga carstva. To je besmisleno. Osim šačice fanatika i malog broja slavofila, Rusi uopće ne razmišljaju o povratku carskoj prošlosti. Oni je ne žele, čak i kada bi je mogli ostvariti. Danas nijedan iredentistički ni nacionalistički pokret nema veću potporu u Rusiji; nema nikakve sličnosti s Francuskom i Austrijom, gdje radikalni nacionalisti dobivaju 15-30 posto glasova. Mislim da se Rusima ne odaje dovoljno priznanja za mirnoću kojom su okrenuli leđa stoljećima carske tradicije. Razlog zbog kojega je Rusija tako mirno dočekala slom Sovjetskog Saveza leži djelomice u činjenici da su mnogi Rusi bili svjesni kako su carevina i demokracija nespojive. Rusi teže gospodarskoj obnovi koja će Rusiji omogućiti da ima važniju ulogu u Europi i u svijetu. To ne znači da nema onih koji osjećaju želju za osvetom zbog takva odnosa prema Rusiji. Deset godina trpjeli smo poniženje za poniženjem: gubitak statusa velesile; velike i destabilizirajuće socijalne teškoće; širenje NATO-a na istok. Nitko ne zapaža Rusiju: ni kada je riječ o Jugoslaviji, ni u svezi s odlukama o bivšim sovjetskim republikama gdje živi velik broj Rusa. Zapad se često hvalio svojom pomoći, a Rusija je pokazivala svoju zahvalnost. No, iskreno govoreći, nije učinjeno ništa što se ne bi moglo obrazložiti čistim osobnim probitkom. Zapad ima pravo postupati sukladno vlastitom interesu. No i Rusija čini isto. Za mnoge ljude, pa i u našim intelektualnim krugovima, liberalnim i prozapadnim, drugi je rat u Čečeniji prigoda da pokažemo kako nismo sve izgubili. Gotovo svi Rusi danas misle da moramo braniti svoje interese. To je psihološki temelj Putinove popularnosti. Činjenica da je povod za drugi čečenski rat pravi državni interes Rusije - a ne imperijalističke težnje - nije dovoljno poznata. Istina, i sam sam u početku bio vatreni pristaša Putina, napose kada je kampanja bila usmjerena protiv terorista. (...) Dakle, rat u Čečeniji bio je rat za naš Ustav koji se od američkog Ustava, primjerice, razlikuje samo dubinom i duljinom svoje tradicije. Zamislite na čas da država Alabama odjednom počne gaziti sva demokratska načela. Uvjeren sam da SAD ne bi dvojio da uspostavi ustavnu vlast, pa i onda kada bi morao primijeniti silu. Za sada Zapad Rusiji ne daje ista prava za zakonsku demokratsku obranu. Budući da se ruski ustavni propisi smatraju nepostojanima, njihovo se nametanje silom čini svjesnim i protudemokratskim ponašanjem. No Rusija ima istu obvezu da brani svoj Ustav, kao i bilo koja druga zemlja. Braneći Ustav, branimo demokraciju. (...) No Čečenija ima također svoju političku cijenu. Premda je rat osigurao popularnost Putinu, oslabio je njegov položaj. Naši generali znaju da Putinov politički uspjeh ovisi o Čečeniji; ucjenjuju ga tražeći da se izdvajanje za obranu poveća za 150 posto, da se u škole uvede vojna obuka i da se u vojsku pozove dvadeset tisuća pričuvnika. Putin mora brzo svršiti rat želi li opet biti neovisan. Za sada, Putin nije predložio nikakav dugoročni plan. Uvjeren sam da će se najžešća faza sukoba dogoditi nakon izbora. No partizanski će rat tinjati kao vatra pod zemljom. Što ćemo tada učiniti? (...) Ali, najvažniji rezultat čečenskog rata za Rusiju i za svijet jest utjecaj tog sukoba na naš demokratski razvoj. U tom smislu možemo biti optimisti. Izbori nisu odgođeni. Dakle, sačuvani su sloboda govora, sloboda tiska i višestranačje. Navodno izručenje novinara Babickog čečenskim pobunjenicima i, kasnije, strah za njegov život jako su zabrinuli građane. To je dobar znak koji govori da je demokracija pustila korijen. Važan je život jednog jedinog čovjeka, pa i u doba ratnog ludila. Da se nasilje kojemu smo ove godine pribivali u Čečeniji dogodilo 1991., naše bi demokratske težnje doista bile ugrožene. Premda je naša ustavna tradicija novijeg podrijetla, Rusi već deset godina udišu demokratski zrak. Ne želimo udisati neki drugi. Ne želimo se vratiti u doba hladnog rata. Čečenski rat nije trebao samo sačuvati rusku državu, već i zaštititi naš demokratski Ustav. Rusi i Čečenci platili su visoku cijenu u svojim životima. Te žrtve ne smiju biti uzaludne", piše Boris Nemcov, bivši zamjenik ruskog premijera, jedan od vođa Saveza desnih snaga i službenih predstavnika Dume.