AU 13.3.STANDARD-HUMANITARCI PROFITERI

AUSTRIJA DER STANDARD 13. III. 2000. Od humanitaraca do profitera "Privatne tvrtke, među njima svjetski koncerni od DHL-a do Nokie, danas pokušavaju brže reagirati na krize i katastrofe nego humanitarne organizacije. Šalju pomoć, komunikacijske uređaje i građevni materijal, nude privatna osiguranja, pričuvne dijelove, luksuzne artikle, pa čak i uređenje noćnih klubova. Edward Girardet, utemeljitelj organizacije Media Action International koja na Kosovu proizvodi radijske programe, na forumu Međunarodnoga odbora Crvenoga križa (MOCK) navodi bivšeg časnika britanske vojske koji u Prištini vodi bar: 'Gdje ima vojnika, predstavnika humanitarnih organizacija i novinara, tamo se može zaslužiti novac'. U kosovskoj krizi ta je vrsta utakmice posebno razvidna. Poduzeća su konkurirala kod predaje ugovora o radu, po Girardetu 'često čak i u izravnom razilaženju s humanitarnim grupacijama, kad je bila riječ o izgradnji izbjegličkog tabora i logistike, kao i instalacija telekomunikacijskih uređaja.' Zatim: 'Kavane i restauranti nicali su kao gljive, kako bi humanitarcima sa svih strana svijeta ponudili svoje usluge.' Honorari prevoditelja narasli su dvadeseterostruko, jer su bogate televizijske kuće vrbovale malobrojne prevoditelje vrtoglavima plaćama, uobičajenim na Zapadu ali prevelikim za humanitarne organizacije. Pojedini su poduzetnici otvoreno izjavili da su takve nevolje dobre za posao. Što dulje traju, to bolje. Ma koliko to užasavalo one koji nude pomoć zbog solidarnosti, iskusni humanitarci ipak drže da nema razloga da privatne tvrtke ne preuzmu izgradnju izbjegličkog tabora ako to obave profesionalno. I vojnici uskaču ako nedostaje ljudi. Imaju iskustva u pružanju usluga prve pomoći, u izgradnji skloništa i u humanitarnoj opskrbi. U Prištini su primjerice vojnici KFOR-a tijekom prvih mjeseci krize čistili ceste od smeća i otpada svih vrsta. 'Humanitarna pomoć nije altruistična obveza - ona je big business', drži međunarodni financijski stručnjak i humanitarac Robin Davies. (...) Humanitarna pomoć, drži stručnjak Davies, uvijek ovisi o medijima koji mobiliziraju financijsku potporu donatora i time otvaraju put golemim poduzećima. To dovodi do takozvane 'contract culture'. Izbjeglice su sve dulje smješteni u taborima, jer se interesi njihovih vlada često preklapaju s interesima nevladinih udruga i organizacija iz UN-ove obitelji. Humanitarna pomoć tako je postala vanjskopolitička ruka zemalja donatora, pri čemu se velike humanitarne organizacije od jednostavnih alata pretvaraju u samostalne aktere svjetskopolitičke pozornice" - piše među ostalim novinar lista est.