ZAGREB, 11. ožujka (Hina) - "Što radimo? Krademo Bogu dane", rezignirano odgovara na pitanje Mirjana Serman, starija prodavačica u Nami, nekad najvećem trgovačkom lancu u Hrvatskoj. Nikada, kaže, situacija nije bila tako žalosna kao
posljednjih godinu dana, a u Nami radi već više od 29 godina. "Ako se ovako nastavi, mi nemamo budućnosti", kaže.
ZAGREB, 11. ožujka (Hina) - "Što radimo? Krademo Bogu dane",
rezignirano odgovara na pitanje Mirjana Serman, starija
prodavačica u Nami, nekad najvećem trgovačkom lancu u Hrvatskoj.
Nikada, kaže, situacija nije bila tako žalosna kao posljednjih
godinu dana, a u Nami radi već više od 29 godina. "Ako se ovako
nastavi, mi nemamo budućnosti", kaže. #L#
Ponuda nekad bogato opremljene robne kuće Name u Ilici danas je
turobno mršava. "Nema više zaliha. Sve što od robe imamo, to je na
policama, a one su prazne", kaže Davor Novosel, zamjenik poslovođe
Name u Ilici.
Osim prodavačica, golemim prostorom šeta samo nekoliko kupaca i
prijatelja zaposlenih.
"Svi znamo i hoćemo raditi, no ova agonija traje već više od godinu
dana i gubimo vjeru", govori prodavačica Kristina. Prisjeća se kako
joj je nedavno skupina Mađara, koja se slučajno zatekla u robnoj
kući, kazala kako Nama sada izgleda kao mađarske robne kuće 60-ih
godina.
Uzroci sloma
Agonija Name, nekada omiljene robne kuće mnogih Hrvata, počela je
privatizacijom 1993. Njezina imovina procijenjena je na 230,4
milijuna njemačkih maraka. Oko 27 posto dionica kupili su
zaposlenici Name, dok je ostatak od 73 posto pripao Hrvatskom fondu
za privatizaciju (HFP) i mirovinskim fondovima.
Godinu dana kasnije Privredna banka Zagreb (PBZ) za 95 milijuna
maraka kupuje od HFP-a 41,5 posto dionica Name i na njezino čelo
dovodi Mariju Šolu. Iste godine Šola biva proglašena managerom
godine. No, pet godina kasnije Sindikat trgovine Hrvatske (STH)
protiv nje podiže kaznenu prijavu jer, ona je, tvrdi predsjednica
STH Ana Knežević, uz PBZ glavni krivac za propast Name.
Naime, Šolinim dolaskom počelo je zaduživanje Name kod Privredne
banke. Dižući kredit za kreditom, uz vrlo visoke kamatne stope i
druge nepovoljne uvjete, Nama se kod PBZ-a postupno zadužila za čak
260 milijuna kuna.
No, tijekom četiri godine Šoline vladavine neke su robne kuće
renovirane i modernizirane. "Ali, koja korist od toga kada nemamo
robu koju bi stavili na te mondene police", pita Kristina.
Vraćajući pak dospjele kredite i kamate PBZ-u, sasvim su zanemarene
obveze prema dobavljačima, pa je dug Name prema njima dosegnuo oko
250 milijuna kuna. Zbog toga su mnogi dobavljači odavno prestali
Nami isporučivati robu.
Sasvim kriva poslovna politika Šole uništila je Namu, kaže Ana
Knežević. Svi krediti ostvareni su preko Privredne banke i ona je
praktično kupovala robu za Namu. I to, potpuno nekonkurentnu robu,
kaže predsjednica STH.
Prije su mušterije u Nami kupovale životne potrepštine - kruh,
milijeko, brašno i slično. Dakle, robu koja ima visok koeficijent
obrtaja i brzo donosi zaradu, a tek potom šminku, čarape ili bijelu
tehniku. U Šolino vrijeme situacija se sasvim promijenila, pa je
Nama izgubila kupce, objašnjava Ana Knežević.
Nama je, primjerice, početkom 90-ih ostvarivala godišnji promet od
700 do 800 milijuna kuna, da bi 1998., posljednje godine Šoline
vladavine, promet pao na 445 milijuna kuna.
Nezainteresiranost države
Takvo srozavanje Name posljedica je, osim navedenog, i
nezainteresiranosti vlasnika - države. Naime, kada je krajem 1996.
počela sanacije PBZ-a, banka je dionice Name prepustila Hrvatskom
fondu za privatizaciju (HFP). U međuvremenu su i mirovinski fondovi
22 posto svojih dionica Name ustupili HFP-u. Premda je tako postao
većinski vlasnik, Fond nije pokazao osobitu volju da se miješa u
poslovanje Name, nego je dionice Name početkom 1998. ponudio u
kuponskoj privatizaciji.
Očigledno ne znajući za goleme dugove Name, njezini vlasnici u
"kuponijadi" postaju dva privatizacijska investicijska fonda
(PIF) - Expandia i Velebit.
Koncem 1998. smjenjuju Šolu i na njezino mjesto dovode bivšeg
pomoćnika ministra financija Joška Zavorea, koji vrlo brzo
izrađuje Program poslovnog i financijskog restrukturiranja Name te
pokušava prodati nekoliko robnih kuća kako bi Nama došla do svježeg
novca.
Međutim, Privredna banka odbacuje taj program i javno upozorava
potencijalne kupce kako ima hipoteke na 10 robnih kuća i zgradu
Uprave Name.
Nedugo potom najveći dobavljači, zbog golemih nenaplaćenih
potraživanja, Nami prestaju isporučivati robu. PIF-ovi pak "dižu
ruke", pa dionice Name vraćaju državi.
Ne videći izlaza iz "slijepe ulice", radnici počinju štrajkati i
tek tada tadašnja Vlada reagira. Robne rezerve odobravaju Nami
kredit, a radnicima se počinje isplaćivati plaća od 1.500 kuna.
Međutim, sporo rješavanje problema odvuklo je Namu još dublje u
ponor. Tako je prošle godine njezin promet pao na svega 152 milijuna
kuna, a gubitak se procjenjuje na čak 137 milijuna. Račun Name
blokiran je više od 1.000 dana, isplata minimalnih plaća kasni, a
radnici su sve ogorčeniji.
Od nove Vlade očekivali brže rješavanje problema
"Od nove smo Vlade očekivali brže rješavanje problema, no zasad sve
sporo teče", kaže Ana Knežević, najavljujući za 15-ak dana štrajk
na Markovu trgu, ako se dotada slučaj ne riješi.
Ključ problema leži u rukama Privredne banke koja je, kao najveći
vjerovnik, dosad blokirala svaki pokušaj restrukturiranja Name.
Međutim, posljednjih su se dana pojavila nagađanja kako je PBZ
spremna, uz popust, prodati svoja potraživanja. "Ako je to točno,
problem bi se mogao riješiti", kaže predsjednik HFP-a Hrvoje
Vojković.
Iz PBZ-a su potvrdili da bi se ovih dana predsjednik Uprave Božo
Prka trebao sastati s predstavnicima HFP-a. Međutim, ako se ne
postigne dogovor po pitanju potraživanja, PBZ će biti prisiljena
pokrenuti stečaj Name, poručuju iz Banke. Vojković pak kaže kako
Fond čini sve kako bi se izbjegao stečaj Name.
No, to se neće moći postići, ako PBZ ne pristane na neku razumnu
cijenu ili, ako se ne nađe kupac za potraživanja PBZ-a. Pritom
najizglednijim kupcem mnogi smtraju državu, s obzirom da je
većinski vlasnik i da ne može ignorirati mogućnost da se oko 2.000
radnika nađe "na cesti".
Predsjednik HFP-a kaže kako ne zna je li država spremna kupiti ta
potraživanja jer, zasad se vode samo preliminarni razgovori u
kojima se pojavljuju različite ideje.
"Ako PBZ pristane prodati svoja potraživanja, nastala bi sasvim
nova situacija i mislim da bi Vlada mogla prihvatiti takvo
rješenje", kaže Vojković.
Međutim, time bi bio rješen samo dio problema. Trebao bi se riješiti
i problem s dobavljačima, kako bi se Nama mogla normalno
opskrbljivati.
Dobavljači su spremni nastaviti suradnju s Namom, kaže Ana Knežević
pozivajući se na anketu koju je nedavno proveo STH s 15 najvećih
Naminih dobavljača.
Međutim, čak i ako se rasplete ovo klupko, postavlja se pitanje što
dalje, s obzirom da ovakva Nama nema šanse preživjeti sve jaču
stranu konkurenciju.
"Samo restrukturirana Nama ima šanse i taj bi projekt trebala
organizirati Vlada", smatra Ana Knežević. No, to bi bio samo
početak šireg projekta kojemu bi krajnji cilj bilo okrupnjavanje i
jačanje domaće trgovine. Naime, mnogi gradovi Hrvatske uopće
nemaju robne kuće ili ih imaju, ali su prazne. Soga Sindikat
predlaže projekt u organizaciji Vlade kojim bi se stvorio lanac
robnih kuća diljem Hrvatske, a kojemu bi okosnica bila
restrukturirana Nama.
Kao primjer Ana Knežević navodi dva najveća trgovinska lanca u
Sloveniji - Mercator i Emonu - koji su se, pod patronatom slovenske
vlade, povezali kako bi se othrvali stranoj konkurenciji.
To je, smatra predsjednica STH, formula i za spašavanje Name te
oživljavanje hrvatske trgovine. Tim više što bi se na taj način,
kaže, međusobno čvršće povezale domaća proizvodnja i domaća
trgovina.
Stečaj ili sanacija i restrukturiranje Name? Odgovor na to pitanje
bit će uskoro poznat.
"Neka Nama propadne, ako mora propasti. Ili, neka počne raditi, ako
može opstati. Samo da konačno znamo gdje smo, jer sada smo nigdje",
kaže Mirjana Serman, prodavačica u nami s početka ove priče.
(Hina) Nenad Bach sšh