ZAGREB, 2. ožujka (Hina) - Tendencije u kretanju i promjenama strukture javnih financija u Hrvatskoj ukazuju na iznimno jačanje aktivnosti države u gospodarstvu i utjecaju na financijske tokove i potrošnju. Raspolažući već pet godina
s više od 60 posto BDP-a, hrvatska je državna vlast stekla monopolistički položaj u raspolaganju sveukupnim financijskim sredstvima. Istaknuto je to na današnjem skupu "Tendencije u razvoju financijske aktivnosti države" koji je u Hrvatskoj akamediji znanosti i umjestnoti okupio brojne ekonomiste. Skup je održan u povodu 100. obljetnice tiskanja prve knjige na hrvatskom jeziku napisane o toj problematici Stjepana Posilovića "Financijalna znanost".
ZAGREB, 2. ožujka (Hina) - Tendencije u kretanju i promjenama
strukture javnih financija u Hrvatskoj ukazuju na iznimno jačanje
aktivnosti države u gospodarstvu i utjecaju na financijske tokove i
potrošnju. Raspolažući već pet godina s više od 60 posto BDP-a,
hrvatska je državna vlast stekla monopolistički položaj u
raspolaganju sveukupnim financijskim sredstvima. Istaknuto je to
na današnjem skupu "Tendencije u razvoju financijske aktivnosti
države" koji je u Hrvatskoj akamediji znanosti i umjestnoti okupio
brojne ekonomiste. Skup je održan u povodu 100. obljetnice tiskanja
prve knjige na hrvatskom jeziku napisane o toj problematici
Stjepana Posilovića "Financijalna znanost". #L#
Ekonomisti upozoravaju kako je udjel javne potrošnje u bruto
domaćem proizvodu (BDP) Hrvatske od 1991. do 1999. godine gotovo
udvostručen, tj. povećan je od 34,2 posto u 1991. godini na više od
65 posto u 1999. godini, a udjel središnjeg državnog proračuna u
BDP-u povećan je sa 24 posto u 1994. godini na gotovo 40 posto u
1999. godini. Po visini udjela sredstava javne potrošnje odnosno
državnog proračuna u BDP-u, po izvorima formiranja i strukturi
rashoda Hrvatska značajno odstupa od standardnih odnosa i
struktura razvijenih i srednjerazvijenih zemalja, uključujući
tranzicijske.
Zaokret je moguć i nužan, smatraju ekonomisti, ali pretpostavlja
bitne promjene u političkom i gospodarskom sustavu osobito u načinu
donošenja odluka i metodama njihova ostvarivanja u području
državnih vlasti.
Tako primjerice, viši znanstveni suradnik Odsjeka za ekonomska
istraživanja HAZU Gordan Družić smatra kako bi se sveobuhvatnom
reformom javnog sektora u Hrvatskoj trebali značajno smanjiti
neproizvodni izdaci, tekući i kapitalni transferi a trebalo bi
povećati izdatake u ljudske potencijale te povećati
transparentnost, kontrolu i učinkovitost javnih izdataka.
Guste Santini iz poduzeća Rifin kaže kako se u Hrvatskoj odnos
oporezivanja bitno krivo alocira na rad i kapital tj. izravno
utječe na cjelokupno ostvarenje hrvatskog gospodarstva. Porezi se
umeću u proces reprodukcije, a u uvjetima tvrdog budžetskog
ograničenja nametnuti porez ima selektivne učinke na porezne
obveznike. Stoga, mala i otvorena zemlja kao što je Hrvatska doista
svojem razvoju pa i stabilizacijskoj politici mora pristupiti sa
strane ponude, a ne potražnje, smatra Santini.
Za rješavanje problema nelikvidnosti u Hrvatskoj u ovom trenutku
presudno je važan javni dug, smatra Ivan Lovrinović sa zagrebačkog
Ekonomskog fakulteta. Na temelju podataka o kretanju javnog duga,
zaključuje kako je javni dug u većini zemalja u stalnom porastu,
posebice u posljednih 20 godina. Razlozi tomu ponajviše leže u
rastućim deficitima države. Temeljem tih nepokrivenih deficita
stvara se javni dug koji nadalje generira promjene na financijskim
tržištima. Stoga, javni dug više nije i ne smije se shvaćati kao
puka komponenta financiranja deficita te se postavlja pitanje kako
njime upravljati. Dosadašnja struktura javnog duga u Hrvatskoj
(što se odnosi na unutarnji i vanjski dug) kreće se do 60 i 70 posto
od BDP-a, kazao je Lovrinović napominjući kako smo u Hrvatskoj kao i
u većini tranzicijskih zemalja taj problem skloni gledati u okviru
jedne godine. Ne postoji strategija upravljanja javnim dugom, a u
okviru ministarstva još uvijek ne postoji agencija za upravljanje
javnim dugom, kazao je Lovrinović.
(Hina) alt ds