IT-14.II.-LA REPUBBLICA-EUROPA I HAIDER

ITALIJA LA REPUBBLICA 14. II. 2000. Europa i Haiderova sjena "Od danas pa do kraja godine, i Austrija će biti na konferenciji svih država Unije koje ponovno u ruke uzimaju svoje institucionalno pitanje. (...) Austrijska nazočnost ukazuje na jedan kritičan institucionalni trenutak. Slučaj Haider je poseban i po upletanju temeljnih vrijednosti. No on je i do krajnjih granica doveo opću neriješenu napetost između državnih samostalnosti i ovlasti nadnacionalne mjerodavnosti. Time se objašnjava krajnji oprez kojim veliki dio država danas dolazi na tu Konferenciju. Zbog toga je prevladavao jedan škrt program rada i jedan bilježnički pristup uređenju koje treba učiniti. (...) Ovoga puta, došavši u škripac bez mogućnosti odgode (pošto se početak širenja ne može politički odgoditi), 'minimum koji treba učiniti' podudara se s maksimumom. (...) Tako traganje za drugačijim brojčanim sastavom Povjerenstva i novom formulom za određivanje težine glasova u Vijeću (između većine država i većine stanovništva) nije samo pitanje koje treba riješiti odnos između velikih i malih država. To su pitanja koja pogađaju i unutranji organizacijski sustav Povjerenstva i Vijeća, i odnos između dviju institucija vlade Unije. S gledišta unutarnje organizacije, uvećavanjem broja država članica, i jedna i druga institucija imaju problem kako, u istom jedinstvenom okviru, ostvariti funkcioniranje središta glavnog političkog pravca i jezgara odlučivanja pojedinih sektora. (...) S gledišta odnosa između dviju institucija već je žurno postalo pitanje 'tko upravlja u Europi?'. Postoje dva ključna polja na kojima zbrka ovlasti već izgleda nepodnošljivom. Prvo je polje ono vanjske politike. Rastuće viđenje Unije kao međunarodnog subjekta zapravo daje prostora, unatoč slabim papirnatim razlikovanjima, neugodnoj dvoglavosti. Gdje završavaju zadaće predsjednika Povjerenstva i njegova povjerenika za vanjske odnose? Gdje počinju zadaće visokog predstavnika Vijeća za vanjsku politiku i sigurnost, kojega je već obilježio, nakon njegova nedavnog ustanovljavanja, veliki institucionalni dinamizam? Drugo ključno polje je ono gospodarske politike. Prva reakcija na uvođenje Središnje banke u konstitucionalno tijelo Unije bila je demokratski ograničavajuća. Nasuprot novoj vlasti postavilo se i Gospodarsko vijeće, ograničeno na jedanaest sudionika u euru, i široke mogućnosti nadzora od europskog parlamenta. No ubrzo se shvatilo, a više od ostalih shvatili su to Ciampi i Strauss-Kahn, tadašnji ministri gospodarstva, da problem nije bio samo u protuteži vlasti. Radilo se o tome da se Europsku banku, banku koja iza sebe nema neku vladu, ne ostavi 'samu' u svjetskom sučeljavanju gdje se važne središnje banke i njihove vlade međusobno podupiru. (...) Počinje, sve u svemu, velika igra. U kojoj će se saznati je li europska oprganizacija još samo jedan ustroj među državama, ili je već ustavni ustroj, utemeljen na novom pravnom državljanstvu. (...) To što sudjeluje Austrija, punopravno i od prve minute, na Konferenciji ove vrste pravi je lakmusov papir i za Beč i za Uniju. Na kraju ove godine shvatit će se je li europski duh nadvladao nad onime koji se nastanio u Austriji, te tako oslabio strahove i sankcije. Odnosno, je li zbog nacioanalističkih zatvaranja i nedostatka vizija budućnosti cijela Unija pomalo postala 'austrijska'", piše Andrea Manzella.