FR-LE MONDE1.3.RAZG.SA STOIBEROM

FRANCUSKA LE MONDE 1. III. 2000. 'U Njemačkoj bi Haider odmah bio udaljen iz politike' Posebni dopisnik lista iz Muenchena Arnaud Leparmentier razgovarao je s Edmundom Stoiberom, ministrom-predsjednikom Bavarske i predsjednikom desničarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) u Bavarskoj: " - Što mislite o ostavci g. Haidera na dužnost predsjednika FPO-a? = Uvijek sam mislio da je važno da Haider ne uđe u austrijsku vladu. Ako ona iskoristi ovaj uzmak kako bi zatražila ukidanje nepravednih sankcija Europske unije prema Austriji, mogu samo pozdraviti ostavku. To bi Europi pomoglo da iziđe iz slijepe ulice u koju je sada zapala. - Pripada li Joerg Haider krajnjoj desnici? = Haider, s kojim nemam ništa zajedničko, zadnjih je godina davao neprihvatljive krajnje desničarske izjave, poput onih kojima je htio relativizirati koncentracijske logore ili braniti Hitlerovu politiku zapošljavanja. Zahvaljujući radu na našoj povijesti, u Njemačkoj svako relativiziranje III. Reicha izaziva negodovanje 99,5 posto puka. Onaj tko bi davao takve izjave odmah bi bio isključen iz političkog života. U Austriji nije baš tako, jer je ona sebe doživljavala kao žrtvu III. Reicha i nije radila na svojoj povijesti kao Nijemci. Problem je što FPO, Haiderova stranka, u međuvremenu nije samo privukla birače krajnje desnice, već i jedan prosvjednički potencijal. To je postala stranka malih ljudi, gubitnika pred globalizacijom i europskom gospodarskom dinamikom. Krivci su dvije velike narodne stranke, OVP i SPO koje se nisu bavile tim problemima i dopustile su ekstremističkoj stranci da ojača. - Zašto onda podupirete savez između austrijskih konzervativaca i FPO-a? = Haiderov FPO sada mora prihvaćati europske odluke i provoditi strogu proračunsku politiku. Treba iskoristiti priliku i pokazati da je FPO u posvemašnjoj suprotnosti sa svojim izbornim obećanjima. To bi OVP-u moglo omogućiti da vrati velik dio birača. (...) - Haiderov slučaj pokreće raspravu o pitanju kako se odnositi prema krajnjoj desnici, između francuskog načina odbacivanja i njemačkog načina integriranja, koji vi zastupate. = Njemačka si zbog svoje povijesti nipošto ne može dopustiti da ima stranku iz krajnje desnice u parlamentu. To je bitna razlika između Francuske i Njemačke. Prosvjedi bi bili nečuveni, i čitav bi svijet gledao na Njemačku sa strahom. Nakon završetka rata, Kršćansko- demokratska unija (CDU), a osobito Kršćansko-socijalna unija (CSU) iz Bavarske onemogućile su nastanak stranke krajnje desnice jer su integrirale konzervativne desne snage. Moja stranka CSU odlučno se zalaže za ljudske i kršćanske vrijednosti. Danas, premda je zemlju pogodila stranačka kriza koju je potaknula afera tajnih fondova CDU-a, krajnja desnica uopće ne postoji. - Nije li takva strategija dovela do nastanka tvrde protueuropske i pronjemačke desnice koju vi predvodite? = Povratak pangermanizma je utvara za koju nema razloga. Haideri i drugi le penovi jesu ekstremisti, glavni protivnici Europe koji oko sebe okupljaju manji broj ljudi. Ne možemo takve grupice uspoređivati s proeuropskom strankom kao što je CSU čiji sam ja predsjednik i koja je desetljećima bila u vladi, u doba Adenauera s Franzom Josefom Straussom i u doba Kohla s Theom Waigelom, jednim od utemeljitelja eura. Mi smo, dakako, oduševljeno prihvatili euro. Kao i u Francuskoj. Nikome ne pada na pamet da 48 posto Francuza koji su glasovali protiv Maastrichta nazove pristašama Le Pena. Da bi uvjerili Austrijance da uđu u Uniju, zajedno s g. Schuesselom, tadašnjim ministrom gospodarstva, borio sam se protiv Haidera. Ojačali smo proeuropske snage u Austriji i Haider je dobio pljusku. - Kako pomiriti Europu i regionalnu ukorijenjenost za koju se vi zauzimate? = Europa će sve više biti Europa regija. Bio bih sretan da za deset godina dobijemo jednog ministra vanjskih poslova, jednog ministra za europsku obranu. Mislim da Francuzi za to nisu spremni. Politika useljavanja i borbe protiv organiziranog kriminala također se mora uskladiti na europskoj razini. Njemačka se istodobno može pomiriti s Europom samo zahvaljujući vrlo velikoj decentralizaciji. U Bavarskoj, policija, prosvjeta, kultura i dio gospodarske pomoći jesu u ovlasti pokrajinskog parlamenta, a ne Berlina, i to je jako dobro. Europa nikada neće biti zemlja rođenja (Heimat). (...) - Sa CDU-om u jeku krize, vi zapravo predvodite oporbu u Njemačkoj. Nakon neuspjeha Franza Josefa Straussa u vladi 1980., kažu da Bavarac više nikada neće moći biti izabran za kancelara. = CDU je, unatoč svemu, glavni čimbenik političkog života u Njemačkoj. Uostalom, nitko u CSU-u ne zahtijeva mjesto kancelara, pa ni ja. Kao ministar-predsjednik Bavarske, član sam Bundesrata, doma u kojemu su zastupljene pokrajine, i mogu utjecati na njemačku politiku. No više mi leži na srcu razvoj Bavarske. U saveznoj vladi nema dužnosti koja je iznad moje. Ako bih tražio veću vlast, onda bi bilo bolje biti europski povjerenik nego njemački kancelar."