IT-1.3.-STAMPA-NEUSPJEH ZAPADA-IRAK

ITALIJA LA STAMPA 1. III. 2000. Politički neuspjeh Zapada "Postojao bi jako jednostavan način da se spusti cijena sirovina i u korijenu sasijeku opasnosti inflacije, koje se, koliko god bile ograničene, ne mogu zanemariti, a pridonose, među inim, destabilizaciji tečaja eura. Bilo bi dovoljno ponovno otvoriti vrata svjetskoga tržišta iračkoj nafti koja se, zbog embarga kojega je nametnuo UN, sada može izvoziti samo u vrlo skromnim količinama. Najava skorog otvaranja slavina naftovoda Sadama Huseina sama za sebe bi bila dovoljna da uzrokuje vraćanje unatrag kotacija za nekoliko dolara po barelu, te bi kod svih izvukla uzdah olakšanja. Drugim riječima, povišena cijena nafte nema pravih gospodarskih uzroka nego je rezultat političkog neuspjeha: Zapad nije znao odlučiti kako da se ponaša prema Sadamu Huseinu te ga je kuhao u loncu jer se to činilo, sve u svemu, najrazumnije rješenje. Pa eto, Huseinovo kuhanje u loncu stoji nas vjerojatno oko deset dolara po barelu nafte. Na kraju Zaljevskoga rata saveznici su odlučili, na opće čuđenje, da ne idu na Bagdad, od kojega su američki, engleski i francuski tenkovi bili udaljeni manje od dvije stotine kilometara: poraženi Irak, ali ne razbijeni, cijelovit, ali bez mogućnosti izvoza nafte činio se najboljim rješenjem. To je u svakom slučaju bila kočnica iranskim ambicijama da vlada Zaljevom i uklanjalo je s puta važnog konkurenta nafti Saudijske Arabije i Kuvajta, vjernih prijatelja Zapada. (...) Ta se rana, zaboravljena i neriješena, sada inficirala: ako se ne donesu odlučne odluke, poput normalizacije odnosa s Bagdadom, ili odlučnija akcija koja bi dovela do korjenitih promjena u iračkom vrhu, cijena nafte će i dalje ostajati visoka. Mimo iračkoga slučaja, činjenica da zemlje proizvođači mogu stvoriti 'kartel' i ponašati se kao monopolisti pravi je izazov globalnoj tržišnoj ekonomiji koja, po definiciji, ne trpi monopole. Jedini pravi način da se proizvođače uvjeri da prestanu iskorištavati svoju prednost i nameću visoke cijene u kratkoročnom razdoblju bio bi da im se zajamči stabilnost cijena u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju koja je razvidno nedostajala ovih godina, pošto je, tek petnaest mjeseci prije, nafta stajala malo više od trećina svoje današnje cijene. No jamstvo cijena je upravo ono što slobodno tržište nikada neće moći dati, pa se dakle pojavljuje sumnja da potpuno slobodno tržište nije uvijek najbolji način za uređivanje velikih razmjena na svjetskoj razini. Porast cijena nafte, dakle, sa sobom nosi nešto mnogo važnije od stalnog poskupljivanja cijena benzina za naše automobile. Dovodi u sumnju sposobnost Zapada da ostvari ukupnost stabilnih i uređenih međunarodnih odnosa, bilo na gospodarskom, bilo na političkom planu. A taj neugodan izazov zasigurno nećemo moći izbjeći", piše Mario Deaglio.