IT-YU-afere-diplomati-intervencija IT-28.II.-LA STAMPA-TALIJANSKI GENERAL ITALIJALA STAMPA28. II. 2000.Ostavka generala i interes zemlje"Silvio Mazzaroli, general smijenjen sa svoga zapovjedničkog mjesta na Kosovu nakon intervjua
listu 'Corriere della Sera' koji je dobio veliki odjek, dužnost će napustiti, kako se čini, uz mnoge kritike, ali i dosta pljeska. Prevladavajuća teza čini mi se da se može sažeti ovako: pogriješio je u obliku, ali ima pravo u biti. Je li to prihvatljiva teza?Glede forme, general sada kaže: 'Priznajem da sam prekršio pravila igre i odgovorno prihvaćam posljedice'. Sveta iskrenost (ako se o iskrenosti radi). No kako to jedan visoki časnik, gotovo na kraju prestižne karijere, smatra da si može dopustiti kritički ispad prema svojoj vladi i tek kasnije to uviđa? I koja su pravila igre? Vojna karijera nije igra, to je svjesni izbor života ispunjenog obvezama, pa i teškim.Naravno, to ne isključuje kritičke prosudbe, no koje se trebaju iznijeti na primjerenim mjestima. Ako potom te ocjene dostignu nepodnošljive težine, može se dati ostavka, i to se radi procjenjujući vrijeme i način, kako se ne bi kompromitirali
ITALIJA
LA STAMPA
28. II. 2000.
Ostavka generala i interes zemlje
"Silvio Mazzaroli, general smijenjen sa svoga zapovjedničkog
mjesta na Kosovu nakon intervjua listu 'Corriere della Sera' koji
je dobio veliki odjek, dužnost će napustiti, kako se čini, uz mnoge
kritike, ali i dosta pljeska. Prevladavajuća teza čini mi se da se
može sažeti ovako: pogriješio je u obliku, ali ima pravo u biti. Je
li to prihvatljiva teza?
Glede forme, general sada kaže: 'Priznajem da sam prekršio pravila
igre i odgovorno prihvaćam posljedice'. Sveta iskrenost (ako se o
iskrenosti radi). No kako to jedan visoki časnik, gotovo na kraju
prestižne karijere, smatra da si može dopustiti kritički ispad
prema svojoj vladi i tek kasnije to uviđa? I koja su pravila igre?
Vojna karijera nije igra, to je svjesni izbor života ispunjenog
obvezama, pa i teškim.
Naravno, to ne isključuje kritičke prosudbe, no koje se trebaju
iznijeti na primjerenim mjestima. Ako potom te ocjene dostignu
nepodnošljive težine, može se dati ostavka, i to se radi
procjenjujući vrijeme i način, kako se ne bi kompromitirali
nacionalni interesi koji su bili razlog kritičkog istupa (odnosno,
sada će teže doći do toga da se Italiji dodijeli jedan turnus
glavnog zapovijedanja snagama NATO-a na Kosovu). Da, nacionalni
interesi.
I tu smo u biti Mazzarolijevih izjava. Neke od njih su krajnje
diskutablne. Jesmo li na Kosovu kako bi osvojili prostore za
gospodarski prodor? Zasigurno ne u sljedećem razdoblju.
Nalazimo se tamo kako bi pridonijeli pacifikaciji jednog, za nas
posebno, osjetljiva i bliskog područja.
A da uspjeh naše misije, jačajući talijanski prestiž, treba
zajamčiti odgovarajuće prigode u obnovi za naša poduzeća, to je
istina, ali dolazi kasnije na red.
Diskutabilne i neprikladne su i neke paušalne ocjene ponašanja
naših saveznika. Gdje je general Mazaroli, po mojem mišljenju, u
pravu, je činjenica da američki, francuski, britanski, njemački,
španjolski kontingenti imaju iza sebe djelotvorne državne sustave,
dok to ne vrijedi toliko i za nas. No ne mislim, ponavljam, na ugovor
za kosovarske željeznice, mislim na cjelokupni aspekt naše
međunarodne nazočnosti, koja katkad umanjuje važnost naše
nazočnosti na terenu.
Nisu u pitanje osobe: Dini je odličan ministar vanjskih poslova,
doministar Ranieri je isto tako kompetentan, sam predsjednik
D'Alema, u početku neiskusan u vanjskoj politici, izvještio se bez
napora i u najsloženijim pitanjima. Ne nedostaje dosljedna,
katkada i utjecajna, razrada naše vanjske politike. Nedostaje
ustrajnost u njezinoj provedbi, zbog temeljnog nedostatka našeg
političkog sustava, koji je stalno ometan nesigurnostima i
unutarnjim svađama, zbog njegove trajne, neprekidne
nestabilnosti.
Sva sreća da postoji državni čelnik poput Ciampija, koji popunjava,
koliko može, ustavno, manjak stabilnosti i vjerodostojnosti
Italije u Europi i svijetu. No to je već povijesni problem, o kojemu
se mora raspraviti u parlamentu, u strankama, i, očito, u novinama,
ali ne sa senzacionalističkim intervjuima djelatnih vojnika", piše
Aldo Rizzo.