US-RU-politika-Politika US WT 28.2. TKO JE DOBIO HLADNI RAT SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES28. II. 2000.Hladni rat 'neka vrsta' pobjede? "George Orwell piše:'Onaj tko nadzire prošlost, nadzire i budućnost'. Neki od
najistaknutijih američkih povjesničara marljivo rade kako bi nadzirali prošlost, dokazujući, jednostavno rečeno, da Sjedinjene Države nisu pobijedile u hladnom ratu. Zašto? Tako da kada naša djeca i njihova djeca budu studirala povijest nakon Drugoga svjetskog rata, oni neće moći znati kako su kapitalističke demokracije, predvođene našom zemljom, spasile svijet od onoga što je moglo postati plijenom komunističke totalitarne diktature, utemeljene na marksističkim socijalističkim dogmama. A, možda, što je još važnije, nikada neće saznati da je silno popularan predsjednik u dva mandata, Ronald Reagan, predsjedao u vrijeme polaganoga padanja Sovjetskoga Saveza u zaborav.U suvremenoj povijesti ratovanja, čini se da je hladni rat jedina prijeporna pobjeda.A liberalno je akademsko mišljenje stvorilo fikciju da nitko nije pobijedio. Nema više Sovjetskoga Saveza, nema Berlinskoga zida,
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
28. II. 2000.
Hladni rat 'neka vrsta' pobjede?
"George Orwell piše:'Onaj tko nadzire prošlost, nadzire i
budućnost'. Neki od najistaknutijih američkih povjesničara
marljivo rade kako bi nadzirali prošlost, dokazujući, jednostavno
rečeno, da Sjedinjene Države nisu pobijedile u hladnom ratu. Zašto?
Tako da kada naša djeca i njihova djeca budu studirala povijest
nakon Drugoga svjetskog rata, oni neće moći znati kako su
kapitalističke demokracije, predvođene našom zemljom, spasile
svijet od onoga što je moglo postati plijenom komunističke
totalitarne diktature, utemeljene na marksističkim
socijalističkim dogmama. A, možda, što je još važnije, nikada neće
saznati da je silno popularan predsjednik u dva mandata, Ronald
Reagan, predsjedao u vrijeme polaganoga padanja Sovjetskoga Saveza
u zaborav.
U suvremenoj povijesti ratovanja, čini se da je hladni rat jedina
prijeporna pobjeda.
A liberalno je akademsko mišljenje stvorilo fikciju da nitko nije
pobijedio. Nema više Sovjetskoga Saveza, nema Berlinskoga zida,
nema gulaga. Ništa zato. Sjedinjene Države nisu 'dobile' hladni
rat, i to je to.
Danas je to stvarno čudno. Upitajte tko je pobijedio u Prvom
svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu ili ratu u Vijetnamu,
odgovori su gotovo na pomolu: Saveznici su potukli njemačkoga cara
Wilhelma, potom su potukli Adolfa Hitlera, Sjedinjene Države
izgubile su rat od Sjevernog Vijetnama. Pitajte tko je pobijedio u
Falklandskom ratu, odgovor je neprijeporan: Britanija. Ali, što se
tiče pitanja tko je trijumfirao u hladnom ratu, velika magla
prekriva pitanje. Odgovor Georgea Kennana je jednostavan. 'Nitko',
piše on danas, 'nije pobijedio u hladnom ratu'. A bilo koja
sugestija kako je predsjednik Reagan imao bilo kakve veze s
pobjedom u hladnom ratu, gosp. Kennan piše, 'stvarno je bedasta i
djetinjasta'.
Profesor Ronald Steel napisao je šturu presudu o pobjedi slobode
bez /prolijevanja/ krvi nad sovjetskim totalirizmom: 'Mi smo
odnijeli neku vrstu pobjede'. Neku vrstu. Bi li gosp. Steel opisao
naš trijumf nad fašizmom kao neku vrstu 'pobjede'? Zato što smo
dobili hladni rat, mi smo jedina supersila, piše on,'a opet ovo je
dvosmislena pobjeda'. Što je dvosmisleno o tome? Nekad 'carstvo
zla', kako ga je zvao gosp. Reagan da bi izvrgnuo ruglu liberalnu
ljevicu, više ne postoji; Sovjetski savez je zbir od 15 nacionalnih
država; Njemačka je ujedinjena; Srednja Europa je oslobođena od
sovjetske dominacije; demokracija cvjeta tamo gdje su nekad
vladali diktatori. Što je 'dvosmisleno'?
Gosp. Steel, poput ostalih koji dijele njegovo liberalno
mišljenje, čini se, žali svršetak hladnog rata; navodeći:
'Na svoj izopačeni način, hladni rat je bio čimbenik stabilnosti'.
Da, uistinu - krvlju ugušene pobune u Istočnoj Njemačkoj i
Mađarskoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, gaženje ljudskih prava,
Afganistan, sovjetska potpora Yom Kippur ratu-agresiji protiv
Izraela, KGB posvuda, kriza s kubanskim projektilima - neki
čimbenik stabilnosti. S druge strane, hladni rat je bio, kaže
on'opasan, rasipnički, opsesivan i katkad iracionalan'. Dakle,
uzmite svoju motiku.
Pomislit ćete kako se gosp. Kennan sjeća što je pisao prije nego se
istrčao sa svojim poslije-hladnoratovskim prosuđivanjem. On je
prije trideset godina napisao:
'Opoziv sovjetske sile s njezine sadašnje napuhnute razine nužno je
za stabilnost svjetskih odnosa'.
A trideset godina kasnije. Ne postoji sovjetska sila, njezina
'napuhana i nezdrava razina' opozvana je bez krvoprolića. Nema čak
ni Sovjetskoga Saveza. Dakle nisu li demokratske zemlje pobijedile
u hladnom ratu? Nisu li nekad zemlje-sovjetski sateliti Srednje
Europe i Baltika pobijedili u hladnom ratu? Kada je pao Berlinski
zid, 9. studenog 1989., bez krvoprolića, nakon čega je uslijedilo
ujedinjene Njemačke, nije li to bila pobjeda? Problem s gosp.
Kennanom i njegovim revizionističkim sljedbenicima je taj da vam
oni nikada ne kažu koja je njihova definicija pobjede.
Danas kada upitate Ruse tko je pobijedio u hladnom ratu, odgovori su
jasni. Vladimir Lukin, nekad savjetnik Borisa Jelcina za vanjsku
politiku, kaže kako je Reaganova doktrina i inicijativa strateške
obrane (SDI) 'ubrzala gospodarske potrese za možda pet godina'.
Aleksandar Besmertnik, bivši ruski ministar vanjskih poslova,
izjavio je u princetonskom govoru kako je Reaganovo liderstvo
odnijelo pobjedu u hladnom ratu. Sergej Hruščov, sin Nikite S.
Hruščova koji je nedavno postao američki državljanin
kaže u televizijskom intervjuu: 'Nesumnjivo je da ste dobili hladni
rat'. Sigurno ova i mnoga druga slična mišljenja ne mogu sva biti
'dezinformacijske' patke KGB-a. Upitao sam Čehe, Rumunje, Bugare,
Poljake: Tko je pobijedio u hladnom ratu? Odgovor je uvijek:
Amerika.
Operacija pisanja nanovo o hladnom ratu u punom je zamahu već jedno
desetljeće. Njezin je cilj: povijesno sjećanje u našim školama.
Operacija pisanja nanovo proizvela je knjige poput: 'Naše
izgubljene duše': Američko iskustvo u hladnom ratu' autora Edwarda
Pessena; ili poput članka u Ljetopisu /Kronici/ za višu naobrazbu,
akademika s Whitman Collegea, pod naslovom 'Sjedinjene Države su
gubitnik u hladnom ratu' koji sadrži ovu halucinirajuću
rečenicu:'Razmatrajući što je moglo biti, Sjedinjene Države su
gubitnik u hladnom ratu, a ne pobjednik'.
Svi ovi prikazi podsjećaju me na zapažanja Jonathana Swifta u
'Guliverovim putovanjima': 'Ne postoji ništa tako ekstravagantno i
iracionalno što neki filozofi nisu dokazivali kao istinu'. Isto
tako neki povjesničari", zaključuje Arnold Beichman, znanstveni
suradnik na Institutu Hoover i kolumnist Washington Timesa.