US IHT 16.02. VAŽNOST VANJSKE POLITIKE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. II. 2000. Vanjska politika ispada na posljetku važno pitanje "Vanjska politika ima veliku ulogu na glavnom rebublikanskom zboru birača prije izbora 2000. u Americi. Veći je problem od obrazovanja, financijske reforme kampanje ili pobačaja. Jednako važna kao socijalno osiguranje. Republikanski glasači neće obasuti kandidate paprenim pitanjima o Iraku ili Tajvanu, ili pitati kada i kako sljedeći predsjednik planira razmjestiti državni raketni obrambeni sustav, a čini se da ih nije briga tko danas upravlja Rusijom. No,oni čine nešto što je još važnije: pokušavaju izmjeriti opću sposobnost kandidata za svjetskog vođu. Na glasačkim mjestima nakon glavnog republikanskog zbora birača u New Hampshireu jednaki je broj glasača naveo 'vanjsku politiku' najvažnijim pitanjem, kao i 'socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu'. Samo 'moralne vrijednosti i porezi' dolaze ispred vanjske politike. Javni interes za vanjsku politiku veliki je razlog zašto John McCain dopušta Georgeu W. Bushu da se očituje za svoj novac. G. McCain je uvjerio mnoge republikanske glasače kako će on biti energičniji svjetski lider. Isto tako ih je uvjerio da je to važno; upravo njegova prisutnost u kampanji navodi republikanske glasače da dobro promisle o svom mogućem vrhovnom zapovjedniku. U New Hampshireu, oni koji su držali da je vanjska politika najvažnije pitanje u kampanji, glasovali su pretežno za g. McCaina. Kod onih koji su vjerovali kako je 'najvažnija kvaliteta u odlučivanju koga poduprijeti' bila hoće li ili ne kandidat biti 'energičan, odlučan lider', on je pobijedio Busha sa 24%. Nedavno brojenje biračkih glasova u Južnoj Karolini priopćava istu priču. Nema toga tako mnogo što g. McCain govori o vanjskoj politici, a što se razlikuje od javnog nazora. Oba kandidata govore o očuvanju i proširenju američke nadmoćnosti. Obojica odbijaju nemiješajući stav republikanskoga kongresa. Različita im je biografija. Ratno herojstvo g. McCaina daje njegovu pozivanju na američku snagu i idealizam, moć i rezonancu kojoj gospodin Bush ne može parirati. Nešto u kampanji McCaina podsjeća na osjećaj obnovljene nacionalne svrhe u vanjskoj politici, što je i opisao Ronald Reagan u kampanji 1980. Kada je g. Reagan nazvao Vijetnam 'uzvišenim činom', zaprepastio je mnoge tradicionalne liberale, ali je zadobio povjerenje mnogih drugih Amerikanaca, uključujući demokrate, koji su se umorili od nacionalnoga samokažnjavanja. G. McCain možda udara po istom akordu. On pruža ohrabrenje onima koji žele imati dobro mišljenje o globalnoj misiji svoje države. To što je platio visoku osobnu cijenu za iznošenje takva gledišta ne samo da povećava njegov osobni ugled, nego pobuđuje i novi interes za (vijetnamsku) misiju. G. McCain imao je povjerenja u nacionalnu svijest ne u svezi s pitanjem o reformi financiranja kampanje, nego o pitanju Kosova. Kosovska rasprava prošloga proljeća ne samo što je lansirala njegovu kandidaturu nego je također etablirala njegov pobunjenički karakter. Dok su, republikanski Kongres i konzervativni komentatori, denuncirali intervenciju i pokušavali prikazati Kosovo 'Clintonovim ratom', g. McCain se uzastopce pojavljivao na televizijskom zaslonu, zauzimajući se za još odlučnije djelovanje u tom sukobu, uključujući uporabu kopnenih postrojba. On se nije samo dičio svojim stranačkim vodstvom, nego je bio daleko ispred javnoga mišljenja. Danas on žanje nagradu. Čak i ako glasači ne razmišljaju o Kosovu, njegovo stajalište pomoglo mu je etablirati ugled 'energičnog, odlučnog lidera'. G. Bush je podupirao i angažman u ratu na Kosovu, ali je njegova potpora bila previše oprezna i došla je prekasno. Postoji još jedna stvarčica, Bushovo kiksanje na neočekivanu kvizu o vanjskoj politici, na pitanjima o vođama Pakistana, Čečenije i ostalih vrućih žarišta, kad je pobrkao Sloveniju i Slovačku i Grke nazvao Helenima. Tada je vladalo uobičajeno mišljenje da glasače nije briga. Sada izgleda kao da su ovi gafovi o vanjskoj politici postavili važnu protivnost. U godini kada je g. McCain uspijevao uvjeriti glasače kako je opća sposobnost, za svjetskoga lidera, ključna vrijednost predsjedničkoga kandidata, uvriježeno mišljenje o Bushovoj neprimjerenoj pripremljenosti, bilo je pogubno. Glasači prkose klišejima o političkoj istaknutosti vanjske politike, baš kao što ignoriraju floskule o porezima. Čak i bez Sovjetskoga Saveza o kojemu treba voditi brigu, oni žele znati kako će se ponašati vrhovni zapovjednik. Oni zaslužuju više informacija, bolje razumijevanje o tome kako će dvoje ljudi postupati prema izazovima u vanjskoj politici. Ovoga utorka navečer republikanska rasprava u Južnoj Karolini možda će ponuditi neke odgovore. Što točno misli g. Bush kada kaže da će 'izbrisati' oružje Sadama Huseina za masovno uništenje? Kako g. McCain predlaže američku 'superiornost' bez povećanog izdvajanja za obranu? Bi li ijedan kandidat poslao američke vojnike u Kolumbiju bude li to nužno za sprječavanje pobjede narko-gerile", zaključuje Robert Kagan, viši suradnik Carnegie zaklade za međunarodni mir.