US 22.2. IHT SREDNJOEU. ZEMLJE-UPLETANJE

acija SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. II. 2000. Oprezna srednja Europa drži da Bruxelles nije Moskva "S one strane nekadašnjega Željeznog zastora gdje su ljudi obično strahovali od sovjetske intervencije, EU-ov diplomatski bojkot Austrije smatraju upletanjem u unutrašnja austrijska pitanja. Poljska i Mađarska, potencijalne članice EU, zauzimaju podjednako kritičan stav i prema EU i prema Joergu Jaideru i njegovoj ksenofobičnoj Slobodnjačkoj stranci Austrije. Stranke nacionalističke desnice, a posebno one na samom desnom rubu, smatraju da je bojkot nova 'bruxelleska doktrina' koja omogućuje EU da po želji intervenira u unutarnje poslove zemalja- članica. U velikom dijelu srednje Europe vlada nesigurnost glede razlike između nevoljkog služenja Moskvi i voljnog udruživanja s Bruxellesom. G. 1968. Moskva je objavila da nijedna članica Varšavskog pakta ne može nadrediti svoje interese kolektivnim interesima sovjetskog bloka. Takva je politika na Zapadu proglašena 'Brežnjevljevom doktrinom' ograničenog suvereniteta a trebala je opravdati sovjetsku nadmoć - posebno u operaciji slamanja praškog proljeća, provedenoj iste godine. G. 2000. EU nadređuje svoje kolektivne vrijednosti slobodnom izboru austrijskog naroda, što zemlje srednje Europe smatraju razmetanjem novog diva. 'Budući da je Poljacima desetljećima bila uskraćena nezavisnost, posebno su osjetljivi na strana upletanja u vlastita pitanja', objasnio je prošlog tjedna poljski premijer Jerzy Buzek. Nadajući se da će se u utrci za predsjedničku dužnost ponovno suočiti s aktualnim predsjednikom, popularnim bivšim komunistom, legendarni Lech Walesa savjetovao je Europi da osudi komuniste i ostavi na miru nacionalističku desnicu - ako već treba birati između te dvije snage. Viktor Orban, mladi mađarski premijer, nije osudio Haidera niti se pridružio bojkotu. Istaknuo je da su ga ta zbivanja potaknula na razmišljanje o 'dubljem smislu demokracije'. U Češkoj Republici, gdje opstanak ljevičarske vlade ovisi o Vaclavu Klausu, bivšem premijeru i današnjem predsjedatelju skuštine, sadašnji premijer Miloš Zeman napokon je donio odluku o tom pitanju, izjavivši da će Prag smanjiti službene kontakte s Bečom. Nažalost, konzervativni Klaus, najutjecajniji političar, drži da je Haider 'manje zlo od pokušaja Europske unije da se usprotivi suverenom odlučivanju jedne od svojih članica'. 'Manje zlo'? Sasvim je prirodno što Haiderovi demagoški povici protiv integracije i doseljenika padaju na plodno tlo u srednjoj i istočnoj Europi zato što je lako optužiti 'strance' za mršave rezultate desetgodišnje postkomunističke tranzicije. Većina tih zemalja nema tako dobar standard kao što je očekivala. Prosječan životni standard nije se bitno - ili čak uopće - popravio u razdoblju od 1989. g. Studija Europskog povjerenstva iz 1999- g- pokazala je da razina nezadovoljstva tranzicijom (76 posto u Rusiji) iznosi čak 72 posto u Češkoj Republici, 67 posto u Slovačkoj, 66 posto u Mađarskoj i 61 posto u Poljskoj. Žal za komunizmom raširena je pojava. Poput Austrije, i zemlje srednje i istočne Europe zastupaju ambivalentno stajalište prema integraciji. Elite općenito podupiru pridruživanje Europskoj uniji ali obični ljudi nisu baš tako sigurni. U žestoko prozapadnoj Poljskoj samo polovina stanovništva zagovara članstvo (u usporedbi s 80 posto prije deset godina) a čak i oni koji podupiru tu opciju žele ograničiti utjecaj EU. Čini se da mnogi u regiji očekuju da će EU prilagođavati svoje potrebe i običaje a ne obratno. Naravno, liberali poput češkog predsjednika Vaclava Havela i mađarskog predsjednika Arpada Goncza, ne prihvaćaju samo očigledne prednosti integracije već i njezine nedostatke: oni ne brinu zbog 'bruxelleske doktrine'. Washington, koji nije u potpunosti prihvatio EU-ov diplomatski bojkot Austrije, idealno je rješenje za ulogu tumača srednjoeuropskim zemljama što je sve na kocki u pitanju Haidera. Što se tiče Amerike, to pitanje zaslužuje pozornost na visokoj diplomatskoj razini zato što je ugrožena europska evolucija prema jedinstvu. Što se pak tiče Poljske, Mađarske i Češke Republike, prošle godine primljenih u NATO, te bi zemlje trebale shvatiti da je njihova budućnost u Bruxellesu a ne uz bok aktualnoj austrijskoj vladi. Svidjelo se to njima ili ne, pristupit će Europskoj uniji g. 2003. ili nešto kasnije budu li prihvatile 'europske vrijednosti' koje favorizira i Bruxelles, imajući na umu da prije ulaska u članstvo valja ispuniti ne samo gospodarske nego i političke uvjete. Oni pak obuhvaćaju poštovanje manjina, pristojan odnos prema doseljenicima, punu suradnju s Europskom unijom a time i prihvaćanje smanjenog opsega suvereniteta", naglašava na kraju članka Charles Gati, profesor američke vanjske politike na Nitze- ovoj školi naprednih međunarodnih studija pri sveučilištu John Hopkins.