AU 12.II.-DER STANDARD-BALKAN I HAIDER

AUSTRIJA DER STANDARD 12. II. 2000. Balkanska kriza i Haiderova kriza "Tako strastveno kao poslije diplomatske hajke 14 partnera EU-a protiv sudjelovanja FPOE-a u vladi, širom kontinenta već dugo se nije sporilo. 'Što je Europa?', pita britanski 'Economist' u svojoj najnovijoj priči na naslovnoj stranici. Što Unija može, što smije napraviti? Gdje su granice miješanja u nacionalnu suverenost država? Tako glase glavna pitanja koja si moraju postaviti ne samo politički profesionalci nego i široke mase. Sličnim se intenzitetom i sukobljavanjem mišljenja nešto takvo odigravalo zadnji put za kosovskoga rata. Slobodan Milošević i Joerg Haider uopće se ne mogu uspoređivati. Na Kosovu se radilo o zaustavljanju neprekidnog genocida. U svezi sa šefom FP-a radi se samo o 'posve neuračunljivu čovjeku' (Guenter Verheugen) koji je svoj politički uspon među ostalim gradio na totalnom odbijanju svih nosivih elemenata politike EU-a (pristup, euro, širenje), nikada bez tona neprijateljskog prema strancima. Ali ma kako bili različiti povodi: reakcija vođa zapadnoga svijeta na Miloševića i Haidera ima nešto opće. U obojici su prepoznali prijetnju temeljnim vrijednostima Unije. I ne isključuju mogućnost njihova opasnog, destabilizirajućeg djelovanja na zajednicu. Netko tko hvali nacističku politiku ili ljude iz SS-a, na Zapadu je posve neprihvatljiv. Budući da međunarodno pravo i ugovori EU-a nisu omogućili pravno opravdan postupak, šefovi država i vlada morali su stvoriti nove činjenice političkom odlukom. Protiv Jugoslavije je vođen rat bez odluke UN-a. U slučaju Austrije države su posegnule za sredstvom diplomatske izolacije bez uznemiravanja gremija EU-a i bez dovođenja u pitanje funkcionaranja unije na bruxelleskoj razini. Razumljivo je što su se mnogi Austrijanci (i kritičari u zemljama EU-a) uzbudili zbog tog postupka. Zapravo je napravljena gomila zanatskih pogrješaka. Najveća od njih je što do stvaranja vlade u Beču gotovo i nije bilo javnih upozorenja o kojima bi se isto tako javno moglo raspravljati u Austriji. No sada ne treba upasti u pogrješku i od šume ne vidjeti drveće pa popustiti brzopletom raspoloženju protiv EU-a. Jer formula Wolfganga Schuessela dok je još bio ministar vanjskih poslova 'Ne dopuštamo miješanje' opasna je. Ona posve pogrješno shvaća ono što je u EU već godinama (uz suglasnost Austrije) odavno stvarnost: 'EU' se u nacionalne države miješa više nego što je većina građana očito svjesna. Najjasnije se to može obaviti kod proračuna, 'politike pretočene u brojeve'. Preko eura, Stabilizacijskog sporazuma i zajedničkih smjernica gospodarske politike, ni jedna zemlja EU-a nije više doista suverena. Sasma razumljivo, financijsko ministarsko vijeće EU-a dopušta si koriti pojedine zemlje i određivati im poreze. Intervencijom protiv Haiderovih političkih metoda, Unija je krenula na idući stupanj zajedništva, iako uz spoticanja. Šefovi EU-a političkom su moći ustrajali na pridržavanju političkog najmanjeg standarda u vladama zemalja članica. I dobro je tako, jer se već pokazuju prve pozitivne posljedice. Ne bi li prema strancima neprijateljski raspoloženi bečki odgovorni u izbornoj borbi FPOE-a Hilmar Kabas postao ministrom da nije bilo 'intervencije' partnera EU-a? Joerg Haider bio je prisiljen na temeljno priznanje EU-a, koje bez pritiska nikada ne bi potpisao. A u društvu su očito nastali politički pokret i otvorenost koji djeluju upravo oslobađajuće. A to nije malo" - zaključuje Thomas Mayer.