AT-E-KRIZE-Vlada-Politika AU 12.II.-DER STANDARD-BALKAN I HAIDER AUSTRIJADER STANDARD12. II. 2000.Balkanska kriza i Haiderova kriza"Tako strastveno kao poslije diplomatske hajke 14 partnera EU-a protiv sudjelovanja FPOE-a u vladi,
širom kontinenta već dugo se nije sporilo. 'Što je Europa?', pita britanski 'Economist' u svojoj najnovijoj priči na naslovnoj stranici.Što Unija može, što smije napraviti? Gdje su granice miješanja u nacionalnu suverenost država? Tako glase glavna pitanja koja si moraju postaviti ne samo politički profesionalci nego i široke mase.Sličnim se intenzitetom i sukobljavanjem mišljenja nešto takvo odigravalo zadnji put za kosovskoga rata. Slobodan Milošević i Joerg Haider uopće se ne mogu uspoređivati. Na Kosovu se radilo o zaustavljanju neprekidnog genocida. U svezi sa šefom FP-a radi se samo o 'posve neuračunljivu čovjeku' (Guenter Verheugen) koji je svoj politički uspon među ostalim gradio na totalnom odbijanju svih nosivih elemenata politike EU-a (pristup, euro, širenje), nikada bez tona neprijateljskog prema strancima.Ali ma kako bili različiti povodi: reakcija vođa zapadnoga svijeta
AUSTRIJA
DER STANDARD
12. II. 2000.
Balkanska kriza i Haiderova kriza
"Tako strastveno kao poslije diplomatske hajke 14 partnera EU-a
protiv sudjelovanja FPOE-a u vladi, širom kontinenta već dugo se
nije sporilo. 'Što je Europa?', pita britanski 'Economist' u svojoj
najnovijoj priči na naslovnoj stranici.
Što Unija može, što smije napraviti? Gdje su granice miješanja u
nacionalnu suverenost država? Tako glase glavna pitanja koja si
moraju postaviti ne samo politički profesionalci nego i široke
mase.
Sličnim se intenzitetom i sukobljavanjem mišljenja nešto takvo
odigravalo zadnji put za kosovskoga rata. Slobodan Milošević i
Joerg Haider uopće se ne mogu uspoređivati. Na Kosovu se radilo o
zaustavljanju neprekidnog genocida. U svezi sa šefom FP-a radi se
samo o 'posve neuračunljivu čovjeku' (Guenter Verheugen) koji je
svoj politički uspon među ostalim gradio na totalnom odbijanju svih
nosivih elemenata politike EU-a (pristup, euro, širenje), nikada
bez tona neprijateljskog prema strancima.
Ali ma kako bili različiti povodi: reakcija vođa zapadnoga svijeta
na Miloševića i Haidera ima nešto opće. U obojici su prepoznali
prijetnju temeljnim vrijednostima Unije. I ne isključuju mogućnost
njihova opasnog, destabilizirajućeg djelovanja na zajednicu.
Netko tko hvali nacističku politiku ili ljude iz SS-a, na Zapadu je
posve neprihvatljiv.
Budući da međunarodno pravo i ugovori EU-a nisu omogućili pravno
opravdan postupak, šefovi država i vlada morali su stvoriti nove
činjenice političkom odlukom. Protiv Jugoslavije je vođen rat bez
odluke UN-a.
U slučaju Austrije države su posegnule za sredstvom diplomatske
izolacije bez uznemiravanja gremija EU-a i bez dovođenja u pitanje
funkcionaranja unije na bruxelleskoj razini. Razumljivo je što su
se mnogi Austrijanci (i kritičari u zemljama EU-a) uzbudili zbog
tog postupka.
Zapravo je napravljena gomila zanatskih pogrješaka. Najveća od
njih je što do stvaranja vlade u Beču gotovo i nije bilo javnih
upozorenja o kojima bi se isto tako javno moglo raspravljati u
Austriji. No sada ne treba upasti u pogrješku i od šume ne vidjeti
drveće pa popustiti brzopletom raspoloženju protiv EU-a.
Jer formula Wolfganga Schuessela dok je još bio ministar vanjskih
poslova 'Ne dopuštamo miješanje' opasna je. Ona posve pogrješno
shvaća ono što je u EU već godinama (uz suglasnost Austrije) odavno
stvarnost: 'EU' se u nacionalne države miješa više nego što je
većina građana očito svjesna.
Najjasnije se to može obaviti kod proračuna, 'politike pretočene u
brojeve'. Preko eura, Stabilizacijskog sporazuma i zajedničkih
smjernica gospodarske politike, ni jedna zemlja EU-a nije više
doista suverena. Sasma razumljivo, financijsko ministarsko vijeće
EU-a dopušta si koriti pojedine zemlje i određivati im poreze.
Intervencijom protiv Haiderovih političkih metoda, Unija je
krenula na idući stupanj zajedništva, iako uz spoticanja. Šefovi
EU-a političkom su moći ustrajali na pridržavanju političkog
najmanjeg standarda u vladama zemalja članica.
I dobro je tako, jer se već pokazuju prve pozitivne posljedice. Ne
bi li prema strancima neprijateljski raspoloženi bečki odgovorni u
izbornoj borbi FPOE-a Hilmar Kabas postao ministrom da nije bilo
'intervencije' partnera EU-a? Joerg Haider bio je prisiljen na
temeljno priznanje EU-a, koje bez pritiska nikada ne bi potpisao. A
u društvu su očito nastali politički pokret i otvorenost koji
djeluju upravo oslobađajuće. A to nije malo" - zaključuje Thomas
Mayer.