NJ 12.II.-SZ-PRISTUP EU-A

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 12. II. 2000. Pristup prema ocjenama "Europska unija radi inventuru. Ne kod sebe, nego kod onih koji joj žele pristupiti. Još je 1993. EU u Kopenhagenu utvrdio jasne političke i gospodarske kriterije koje moraju ispuniti sve reformske zemlje prije prijama. Taj katalog zahtjeva opsežniji je nego kod svih dosadašnjih krugova prijama, jer EU želi učiniti predvidljivom vratolomiju širenja na Istok. Nikada ranije nije pregovarao s toliko kandidata najedanput - od idućeg tjedna bit će ih dvanaest - i nikada ranije kandidati za EU nisu bili tako mlada tržišna gospodarstva. Nove demokracije poput Španjolske i Portugala bile su među njima i ranije, ali nikada novaci po pitanju kapitalizma. Poslije svoga pristupa, reformske zemlje to zapravo više ne smiju biti. Svoju pretvorbu iz zapovjedne gospodarske diktature u tržišno gospodarsku demokraciju moraju posve zaključiti još prije toga. Koliko su u tomu napredovale, EU redovito ocjenjuje za svaku pojedinu zemlju nekom vrstom školske svjedodžbe. Napredak, nazadovanje i stagnacija pomno se bilježe. To pospješuje i međusobnu utakmicu kandidata. Ako je Poljska bolje ocijenjena za jedan bod od svoje južne susjede Češke, u varšavskom listu Gazeta Wyborcza uvijek zasluži zlurad naslov. Unatoč svim utakmicama, zemlje poput Poljske, Mađarske i Češke suglasne su da to žele obaviti do kraja 2002. - dakle 13 godina poslije 'baršunaste revolucije'. Barem po pitanju demokracije, dvojbe kod većine kandidata doista su već uklonjene. Oni u toj točki po mišljenju EU-a ispunjavaju kopenhagenske kriterije, naime 'institucionalnu stabilnost kao jamstvo demokratskog i državnopravnoga poretka, poštivanje ljudskih prava kao i poštivanje i zaštitu manjina. Uniju svakako još zabrinjavaju prava ruskih manjina u Estoniji i Latviji kao i postupak s Romima u cijelom nizu zemalja kandidata. Kritizira i stanje u rumunjskim dječjim domovima. Naprotiv, plodove su donijele dugo vremena loše ocjene Slovačkoj. Od smjene populista Vladimira Mečiara 1998., mala zemlja pripada uzornim učenicima. Od političkih, teže je ispuniti gospodarske kopenhagenske kriterije. EU ne zahtijeva samo 'tržišno gospodarstvo kadro funkcionirati', nego i 'sposobnost izdržavanja tržišnog pritiska i tržišnih snaga unutar Unije'. Do sada EU sve kandidate osim Slovačke, Litve, Bugarske i Rumunjske ocjenjuje kao sposobna tržišna gospodarstva. Od toga su po mišljenju EU-a, osobito udaljene dvije posljednje zemlje. Unija skeptično procjenjuje konkurentnu sposobnost gotovo svih novih. Uz iznimku posebnih slučajeva Malte i Cipra, po njezinoj prosudbi ni jedan od kandidata nije kadar izdržati pritisak unutarnjeg tržišta. Čak i ekonomski uspješne kandidate s dugogodišnjom stopom rasta iznad pet posto, poput Poljske, Bruxelles drži tek 'srednjoročno' spremnima. Da novi članovi ne bi upropastili Uniju, od njih mora zahtijevati više od političke i gospodarske stabilnosti. Moraju biti sposobni 'preuzeti obveze koje proizlaze iz članstva i usvojiti i ciljeve političke unije kao i gospodarske i monetarne unije'. U praksi to znači: kandidati se u roku od nekoliko godina moraju pripremiti na promjene na kojima su stari članovi radili desetljećima. Od kandidata zahtijeva napore koji zadiru u sva područja života. To počinje kod zakonodavstva. Trebaju preuzeti cjelokupno zajedničko pravo, tako zvane acquis communitaire s njihovih više od 25 tisuća pravnih akata. No ni to nije dovoljno. Često nedostaju provedbene odredbe koje bi se pobrinule da zakoni ne ostanu teorije. Osim toga trebaju osuvremeniti institucije i čitava gospodarska područja poput čelika, ugljena ili poljoprivrede iznova urediti. Mnogi potrebni potezi u zemljama izazivaju golem društveni pritisak. Stoga postulati poput demokracije i tržišnog gospodarstva u pregovorima ne predstavljaju problem, nego su problem bezbrojna pojedina pitanja koja su i u Uniji i kod novih vrlo aktualna. EU i kandidati sve te probleme obrađuju po poglavljima. U 31 tematskom kompleksu od agrarnoga gospodarstva do carinske unije najprije se rasvjetljava stvarno stanje, a zatim se pregovara. Pri tomu je težina nejednako raspodijeljena. Kandidati moraju načelno provoditi sva pravila EU-a, u najboljem slučaju mogu ih preskočiti samo u prijelaznom razdoblju. Postoje dakako i područja u kojima Unija zagovara rokove poštede, primjerice kod bezgraničnog tržišta rada. G. 1998. počeli su pregovori sa zemljama prve skupine (Poljska, Češka, Estonija, Slovenija i Cipar) i do sada je zaključeno osam od jedanaest poglavlja. S ostalim kandidatima, osim Turske, pregovori počinju u utorak. Pri tomu zakašnjeli moraju dobiti priliku da nadoknade prednost 'starih kandidata'. Slobodno prema geslu: konkurencija oživljava reformu" - piše Daniel Broessler.