IT-AT-HR-YU-krize-stranke-povijest IT-3.II.-LA REPUB-POVIJEST-SR.EU-HAIDER ITALIJALA REPUBBLICA3. II. 2000.Crna crta sjećanja"U Europi postoji jedna crta u sjeni. Ne na zapadu, niti na istoku. Ona stoji u središtu, presijeca
Mitteleuropu i njezin splet etnija. Ide od Baltika do Balkana i obilježava mjesta gdje su se totalitarizmi dvadesetog stoljeća sukobili na najzloglasniji način. Crta jedan zemljopis sramota: nadgrobne ploče, kosturnice, željezne zastore, logore za istrjebljivanje.To je mreža crnih sjećanja koja je proizvela, na tim istim mjestima, jedan drugi, prikriveni zemljopis, sačinjen od šutnja, amnezija, nijekanja i odbacivanja krivnja. Sve su to ljudske reakcije, čak i shvatljive, kada ne bi, čak i nakon više godina, mogle proizvesti čudovišta. Nitko ne bi kazao da se mirna Austrija nalazi na toj seizmičkoj crti.No, ona je potpuno na njoj, a Haider je njezin zakoniti sin. Njegov uspjeh ne temelji se samo na lošem upravljanju lijevoga centra. On raste na jednom raširenom mišljenju, na jednoj praznini povijesnog pamćenja koja je njegovo najbolje lovište, raste na amneziji koja je u potpunosti ovostoljetna, a koju Austrija dijeli s velikim
ITALIJA
LA REPUBBLICA
3. II. 2000.
Crna crta sjećanja
"U Europi postoji jedna crta u sjeni. Ne na zapadu, niti na istoku.
Ona stoji u središtu, presijeca Mitteleuropu i njezin splet etnija.
Ide od Baltika do Balkana i obilježava mjesta gdje su se
totalitarizmi dvadesetog stoljeća sukobili na najzloglasniji
način. Crta jedan zemljopis sramota: nadgrobne ploče, kosturnice,
željezne zastore, logore za istrjebljivanje.
To je mreža crnih sjećanja koja je proizvela, na tim istim mjestima,
jedan drugi, prikriveni zemljopis, sačinjen od šutnja, amnezija,
nijekanja i odbacivanja krivnja. Sve su to ljudske reakcije, čak i
shvatljive, kada ne bi, čak i nakon više godina, mogle proizvesti
čudovišta. Nitko ne bi kazao da se mirna Austrija nalazi na toj
seizmičkoj crti.
No, ona je potpuno na njoj, a Haider je njezin zakoniti sin. Njegov
uspjeh ne temelji se samo na lošem upravljanju lijevoga centra. On
raste na jednom raširenom mišljenju, na jednoj praznini povijesnog
pamćenja koja je njegovo najbolje lovište, raste na amneziji koja
je u potpunosti ovostoljetna, a koju Austrija dijeli s velikim
dijelom nacija između Litve i Grčke.
Potrebno je njome proputovati, tom crnom crtom, kako bi se shvatilo
kako to da se Europa toliko boji male Austrije. (...)
I bivša Jugoslavija pomaže da se shvati. Primjerice, kada ti se u
zimsko jutro ukaže golemi, usred puste ravnice, nadrealni cementni
cvijet. To je cvijet koji obilježava logor za istrjebljenje kojim
su upravljali hrvatski nacisti na obalama Save. Od tog mjesta smrti
nije ostalo gotovo ništa osim tog spomenika izvinutog poput kamenog
krika. Malobrojni znaju da je upravo komunist Tito taj logor sveo na
tako malo: ne iz želje za nacionalnom pomirbom, nego kako bi kao
taoca zadržao osjećaj krivnje te zemlje. Dok je Njemačka gradila
svoju demokraciju na prihvaćanju kolektivne odgovornosti,
Jugoslavija je sebe utemeljila na praznini pamćenja. S rezultatom
da se ta praznina napunila negativnim energijama, hrvatskim
odbacivanjem krivnje i srpskim ponovnim optuživanjem. To su iste
strašne energije koje su eksplodirale 1991. odvukavši zemlju u
provaliju.
U Austriji crta sjene prolazi kroz Rechnitz, na istočnoj granici
zemlje, mjesto na bivšem željeznom zastoru zaboravljeno pedeset
godina. (...) Što se bilo dogodilo? Ono što se događalo u mnogim
zemljama proklete crte sjene. Hladni rat i blizina carstva zla
omogućivali su nacistima da se recikliraju kao domoljubi,
rehabilitirala ubojice i tamničare, utišavala je svako sjećanje na
otpore, kao taoce je držala ljevice pa čak i katolike. (...)
Tako je od početka hladnoga rata austrijska demokracija imala alibi
temeljiti se na odbacivanju krivnju i rasprostranjenoj golemoj
laži. (...) A oko te laži susreću se po pivnicama određeni ratni
veterani i određeni smioni mladići bez pamćenja. Upravo tu, u
imaginariju kojega Haider gradi u toj staroj praznini austrijske
savjesti mogle bi se spojiti uznemirenosti zbog identiteta malih
podalpskih domovina, etnički potresi Balkana i socijalne napetosti
bivšeg područja iza zastora. Ova Austrija ima strašan epidemijski
potencijal. Zato se Europa boji.(...)", piše Paolo Rumiz.