FR-LIBERATION 26.1.O MESIĆU

FRANCUSKA LIBERATION 26. I. 2000. Hrvatska: Mesić, Tuđmanov protivnik vodi na predsjedničkim izborima "Nakon prvoga kruga predsjedničkih izbora, održanog u ponedjeljak, koji je u uži izbor doveo dvojicu kandidata iz nove parlamentarne većine, Stipu Mesića i Dražena Budišu, te u ropotarnicu povijesti poslao nacionalističku stranku pokojnoga predsjednika Franje Tuđmana, čitava Hrvatska govori samo o jednom, o 'fenomenu Mesić'. Uspon bivšeg disidenta HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica, Tuđmanova stranka) koji je 1994. okrenuo leđa svome šefu, prosvjedujući protiv njegove politike podjele Bosne dok je ovaj bio na vrhuncu vlasti, činio se smiješnim. Bio je potpuni outsider prije petnaest dana kada je predao svoju kandidaturu, budući da nije ušao u parlament i da je njegova stranka HNS (Hrvatska narodna stranka) dobila tek dva zastupnička mjesta. Mesić, prvi u utrci s 41,6 posto glasova, uspio je pridobiti glasove birača Dražena Budiše, zajedničkog liberalnog kandidata većinske koalicije u parlamentu koju čine socijalni liberali i socijaldemokrati, kao i birača umjerenog konzervativca Mate Granića, kandidata podijeljenog HDZ-a koji je potkopao njegovu kampanju. Budiša koji ostaje u utrci i Granić, koji je poraz podnio kao gentleman, nakon objave rezultata prvog kruga govore o 'fenomenu Mesić', premda ga u biti ne razumiju. Što, dakle, ima Stipe Mesić, a da nemaju njegovi suparnici? Naspram odveć racionalnom Budiši i Graniću, koji se drži pobožno poput svećenika, Stipe Mesić je savršena suprotnost Tuđmanu, veseo i srdačan koliko je pokojni Predsjednik bio oštar i isceren, jednostavan koliko je Tuđman bio drzovit, malo zainteresiran za povijest i simbole vlasti, dok je prvi hrvatski Predsjednik njima bio opsjednut. Ovaj simpatični djed, star 65 godina, govorio je jednostavnim riječima biračima koji su nezadovoljni zbog gospodarske krize, vrlo blizu populizmu kada obećava da će napuniti zatvore lopovima koji su se obogatili nepoštenim privatizacijama i da će uskratiti pomoć hercegovačkim gorštacima koji su lijepo živjeli s novcem koji im je slao Zagreb. 'Uvijek sam bio popularan', kaže slavodobitno u svom izbornom stožeru, u noći s ponedjeljka na utorak. 'Bio sam popularan i kada sam otišao iz HDZ-a. Sada su birači shvatili da sam tada bio u pravu kada sam napadao pregovore s Miloševićem, centralizaciju u zemlji, provedbu privatizacija i samoizolaciju zemlje.' Mesić je jednostavno uvjerljiviji. Njegova prošlost govori umjesto njega. 'Dokazao sam da mi vlast ne može zavrtjeti glavom i da me ne može pokvariti. Čovjek se na vlasti ne smije obogatiti.' (...) Mesićevo mišljenje o Bosni također je jasnije. Zbog protivljenja ratu s Muslimanima, na koncu je dao ostavku na svoje dužnosti. Također je vjerodostojan dok govori o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom iz Haaga za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji - jednom od uvjeta međunarodne zajednice. Jedino je on pristao svjedočiti na ICTY-ju o hrvatsko-muslimanskom ratu u Bosni, izlažući se opasnosti da ga proglase izdajicom. Njegov takmac Budiša, koji je oprezniji, još daje do znanja da nije spreman predati 'tajne' dokumente, premda želi rasvijetliti zločine nad civilima. Jedina mrlja na slici jest mutno financiranje skupe Mesićeve predizborne utrke za koju su dio novca osigurali poslovni ljudi sumnjive prošlosti. Dakle, Stipe Mesić prikupio je glasove najrazličitijih birača, demokrata, onih koji su se tražeći kontinuitet razočarali HDZ-om, ljevičara koji se sjećaju da je Tuđman 95-96. nudio mjesto Budiši, pa i Srba kojima se svidio jer je vratio u uporabu sintagmu 'građani Hrvatske', umjesto uobičajene 'hrvatski građani' koja je bila draga nacionalistima. Kakvi god bili njihovi razlozi, birači su ponajprije očitovali potrebu da prekinu sa starim režimom, kao i strah da bi se on mogao vratiti u drugačijem obliku budu li sva mjesta u vlasti povjerili istoj momčadi. Ta će se sklonost teško promijeniti u drugom krugu, 7. veljače", iz Zagreba izvješćuje Helene Despić-Popović.