NJ 5.I.-FAZ-PROMJENE U HRV

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 5. I. 2000. Epohalna promjena u Hrvatskoj "Rezultat parlamentarnih izbora u Hrvatskoj - pobjeda oporbenih nad vladajućom strankom - nikoga nije iznenadio. No, naprotiv, iznenadio je razmjer poraza koji je pretrpio HDZ, stranka pokojnog predsjednika Tuđmana, koju je ostavio bez vodstva. Facit izbora u ponedjeljak glasi: vlada katastrofalno gubi, oporba trijumfalno pobjeđuje - i to u ozračju bez uzrujavanja, po svim pravilima demokracije, bez nekog spomena vrijednog incidenta. Svojim glasovanjem koje je izraz silovitih tektonskih rasjeda u političkom krajoliku Hrvatske, birači su pokazali da ne žele samo promjenu vlade. Žele epohalnu promjenu. Do sada, na svim izborima od 1990. pobjednički HDZ, koji je pod Tuđmanovim vodstvom postao državna stranka, bit će reduciran na ulogu obične oporbene stranke u demokratskoj vlasti. Ni Tuđman koji je nadilazio sve i sva, čije povijesne zasluge za neovisnost nitko ne osporava, ne bi mogao spriječiti premoćnu pobjedu oporbe. Kao da je povijest 'ocu neovisnosti' ukazala posljednju milost: nije doživio izbore na kojima je demokracija pobijedila autokraciju. Novu vladu pod vodstvom socijalista i socijalliberala očekuju silne zadaće. Riječ je, ništa manje, nego o preradi hrvatskog društva. U koaliciji će sudjelovati i stranke političke sredine - od seljačke stranke preko narodne stranke do liberala - koje su se za izbore udružile u drugi oporbeni blok. Time će koalicija politički i ideologijski biti ipak heterogena - ali ne heterogenija od Tuđmanovih vlada koje je popunjavao HDZ-om. HDZ je vodio 'desnu' unutarnju i narodnosnu politiku, a u privatizaciji društvene imovine i u gospodarskoj politici ponašao se općenito kao dovoljno poznate 'lijeve' stranačke nomenklature u regiji. Ponešto govori u prilog pretpostavci da će se HDZ kojega je Tuđman utemeljio kao nacionalni pokret, raspasti na svoje različite političke sastavne dijelove. Budući da promjene u gospodarstvu, politici i društvu moraju biti opsežne, nova vlada treba široku bazu. Nju već ima u nedvojbenom biračkom tijelu. Zemlja se mora jače otvoriti inozemnim ulagačima, cjelokupni gospodarski proces mora jače otvoriti stvarnoj tržišnoj utakmici. Nadalje treba promijeniti Ustav, skrojen posve po Tuđmanovj mjeri. Jer nitko ne želi da budući državni poglavar Hrvatske ima jednaku količinu vlasti kao Tuđman - najmanje oni kandidati koji se za njegovo naslijeđe natječu 24. siječnja u izravnim izborima. Dvotrećinska većina potrebna za izmjenu Ustava mogla bi se postići i ako stranke nove koalicije same tu većinu ne postignu. Na posljetku treba dovršiti već napredovalu promjenu temeljnih društvenih shvaćanja. Izbori su pokazali da je Hrvatska već danas demokratski 'zrelija' nego što su željela shvatiti određena strujanja u HDZ-u i Tuđman sam: birači bez zabrinutosti za opstanak države glasuju za one političare i stranke koje je vlada klevetala da su opasnost po hrvatsku naciju. Oružana borba za nacionalno samoodređenje ipak nije zaboravljena. No uspješno je obavljena - a i poratno je doba prošlo. Stoga sve manje pristaju nacionalne kategorije prijatelja i neprijatelja. Stoga birači u hrvatskom građanskom društvu svoje političke odluke ponajprije čine ovisnima o tomu kojoj stranci mogu najprije povjeriti svladavanje teške gospodarske krize. Ishod povijesnih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj odražava se na cijelu regiju. U Bosni i Hercegovini hrvatski će nacionalisti iz Hercegovine u buduće imati manje utjecaja (i manje novca): više ne mogu ovoreno potkopavati krhke ustanove bosanske cjelovite države. A ako bosanski Hrvati umjesto zapadnog Mostara ili Zagreba drže Sarajevo svojim glavnim gradom, i bosanski će se Srbi manje orijentirati prema Banjoj Luci ili čak Beogradu. Nova vlada u Zagrebu mogla bi osim toga olakšati povratak iz Srbije u Hrvatsku 200 tisuća tako zvanih krajinskih Srba prognanih 1995. To bi pak moglo biti plameni znak za Srbiju: ako čak i Srbi u demokratskoj, naprednoj i otvorenoj Hrvatskoj vide bolju budućnost nego u srpskoj matičnoj zemlji koja je pod nasilnom Miloševićevom vladavinom i zbog četiri izgubljena rata poremećena i izolirana od cijeloga svijeta, i u Srbiji će se pojačati želja za promjenom, ponajprije ako Zapad, kako je obećao, obnovljenoj Hrvatskoj napokon otvori vrata svojih političkih, vojnih i gospodarskih ustanova. Povijest predsjedničkog sustava u Hrvatskoj svršila je poslije kratkog trajanja. Počinje epoha parlamentarne demokracije. Hrvatska je od ratnog društva i 'čiste' nacionalne države krenula putem u civilno građansko društvo - i više neće skretati. Jer u tom se smjeru ide ravno u Europu" - piše Matthias Rueb u uvodniku lista.