US-30.I.-WASH.POST-VICTOR ORBAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 30. I. 2000. Mađarski 'mladi tigar' snažan saveznik zapada "Nogometna karijera Victora Orbana je u padu. (...) Na sreću, Orban ima i redoviti posao kao predsjednik mađarske vlade, jedne od tri nove srednjoeuropske članice NATO-a i jedine zemlje saveza koja graniči s Jugoslavijom. Sa sigurnim ulaskom te desetomilijunske zemlje u Europsku uniju, zbog njezine uspješne političke i gospodarske pretvorbe iz komunizma, ona će vjerojatno imati ključnu ulogu kao granična zemlja i za NATO i za EU. Snage SAD-a već imaju bazu u južnoj Mađarskoj za logističke operacije na Balkanu. A Mađaraska, koja graniči sa sedam država, uključujući i Slovačku, Ukrajinu, Rumunjsku, i Hrvatsku, kao i s Jugoslavijom, bit će vrata, i barijera, EU-a za veliki dio Balkana i istočne Europe. (...) Nakon dugog naukovanja, kao student disident, član parlamenta i čelnik oporbe, Orban je na vlast došao 1998. kada je njegova konzervativna Federacija mladih demokrata (Fidesz)- Mađarska građanska stranka napravila koaliciju s dvije druge desne stranke. Bio je to debut pun događaja. Orban je uspješno izdržao niz kriza, uključujući ruski gospodarski slom, koji je potresao srednju Europu, i rat u srpskoj pokrajini Kosovu. Ovaj posljednji bio je posebno neugodan za Mađarsku, novu članicu NATO-a, jer na sjeveru Srbije, dominantne jugoslavenske republike, živi velika mađarska nacionalna manjina. Gospodarstvo se samo oporavilo, a Mađarska je dala punu logističku potporu NATO-ovim operacijama protiv Jugoslavije. 'On je hrabar, proturječan , ali dosljedan', kazao je jedan zapadni diplomat. (...) 'Njegov politički stil podsjeća na Mečiara i Tuđmana', kazao je Gabor Demszky, gradonačelnik Budimpešte, govoreći o bivšim čelnicima Slovačke i Hrvatske, Vladimiru Mečiaru i pokojnom Franji Tuđmanu. 'On ima konzervativne, autoritarne sklonosti'. Ne ulazeći u mađarsku unutarnju politiku i bit svih osobnih sporova, Orbanove političke bitke, posebno uspješno suprotstavljanje s Demszkyim oko infrastrukturnih projekata u prijestolnici, čini se da najviše otkrivaju premijerov ideološki DNK: njegovo stalno nepovjerenje spram ljevice, sumnjičavost spram budimpeštanske elite, njegovu želju da politiku zemlje oštro podijeli između lijevih i desnih stranaka te spremnost da se s bilo kime suoči kako bi postigao svoje ciljeve. (...)", piše Peter Finn.