IT-19.I.-LA REPUBBLICA-PRODI

ITALIJA LA REPUBBLICA 19. I. 2000. Uspon Prodija europeista "Romano Prodi je pod opsadom. Na dan kada Europsko povjerenstvo iznosi važan plan unutarnjih reforma kako bi se njegova struktura učinila moralnijom i djelotvornijom (nakon škandala koji su pogodili Santera) zatvaranje obruča oko predsjednika potvrđeno je s tri signala: napadajem 'Financial Timesa', neuobičajenim distanciranjem Jacquesa Delorsa, novim kritikama u europarlamentu. To je opsada koju je sam Prodi mogao nesvjesno pomoći europeističkom velikodušnošću koja danas protiv njega udružuje opasne otpore. 'Financial Times' skicira negativnu bilancu Prodijeva predsjedanja. Optužuje ga da je najavio previše inicijativa koje se nisu ostvarile ili su bile reducirane zbog protivljenja država članica. Spočitava mu djelovanje u vanjskoj politici, koje nacionalne vlade obuzdavaju. (...) To se ozračje objašnjava velikom težinom izazova koji čekaju Povjerenstvo u 2000. (...) No najdublji je uzrok političke prirode. On stoji u sve uočljivijoj napetosti između Europe koju bi Prodi htio izgraditi, nacionalističkog otpora nekih velikih zemalja i ograničenosti moći Bruxellesa. (...) Početkom devedesetih godina Nijemci su predlagali Europu s dvije brzine, a mi Talijani smo se bojali zamke koja bi nas isključila iz eura. Danas se ta zamisao ponovno rađa u novim oblicima i ima neupitnu snagu: ako se želi nastaviti napredovati prema političkoj uniji ili zajedničkoj europskoj vojsci, teško da bi Bugarska mogla ići istim ritmom integracija kao i zemlje iz čvrste jezgre. No fleksibilni bi model mogao za sobom ostaviti Veliku Britaniju koja se protivi svakom federalnom nacrtu (ili samo i poreznom usklađivanju). Otuda dolaze žestoki otpori koji se pojavljuju uoči konferencije o reformama. Prodi osim toga zna da će širenje uzrokovati nove i ljute unutarnje sukobe. Gospodarska je razlika između nas i istočnih zemalja eksplozivna. Uzmimo za primjer Poljsku, koja je iz povijesnih razloga prvi kandidat za ulazak. Integracija Varšave uz zadržavanje mehanizama zajedničarske agrarne politike proizvela bi razorne posljedice: poljski bi seljak zarađivao 30 posto više od prosječne zarade njegovih sugrađana. A Poljska ima više poljoprivrednika od Njemačke... Jasno je da treba smanjiti agrarni protekcionizam i neugodne javne subvencije: no tko će moći natjerati svemoćni lobi francuskih 'paysansa' da popusti? Dok razmišlja o tim zaprekama, Prodi pribiva zastoju europske politike na Balkanu. Za dva mjeseca dolazi godišnjica rata na Kosovu, ali je obnova zaglibila između sukoba u vezi s ovlastima, preklapanjem tijela, birokratskom sporošću. I gospodarski problemi eurolandije izvor su napetosti. U ožujku u Lisabonu, na skupu na vrhu predsjednika vlada o nezaposlenosti, govorit će se o mirovinama. Jedna europska strategija jedini je način da se deblokiraju reforme Welfarea koje vlade same ne uspijevaju provesti u vlastitoj kući. No neki frkču nosom, boje se da Bruxelles želi uzeti ovlasti i na tom području. U jednom tako složenom ozračju Prodi dvostruko plaća činjenicu što je Talijan. Na prvom mjestu zato što je njegov iskreni europeizam, koji se podudara s orijentacijom najsuvremenijeg dijela naše zemlje, previše velikodušan i napredan, za razliku od povlačenja i nostalgijama za državom-nacijom, koja su svojstvena ne samo Englezima nego i Francuzima i Nijemcima. Na drugom mjestu, talijanstvo Prodija uskraćuje mu zaleđe jedne moćne i utjecajne zamlje-sustava. (...) To je hendikep koji nas kažnjava na mnogo načina, pa i u ovoj prigodi: Talijan u Bruxellesu najlakša je meta", piše Federico Rampini.