US 26.I.IHT: WTO-CIKLUSI I REZULTATI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. I. 2000. Svjetska trgovinska zajednica može i bez ciklusa pregovora o trgovini u novom tisućljeću "Prošlog su mjeseca u Ženevi svjetski trgovinski diplomati napokon pronašli način za rješavanje međusobnih sporova. Glavno vijeće Svjetske trgovinske organizacije jednoglasno je odlučilo da neće raspravljati o pitanju kakvu pouku valja izvući iz pometnje u Settleu. Unatoč tomu, potpuno je jasno kako po mišljenju trgovinske zajednice glasi stvarna pouka. Po njima, Seattle je rezultat lošeg managementa; kad se prašina slegne i novi čelnici uzmu stvari u svoje ruke, ponovno će biti stvoreni uvjeti za pokretanje ciklusa pregovora o trgovini. Ta je pouka pogrešna. Naime, Seattle dokazuje da bi ministri trgovine trebali biti mudri i odustati. Ustrajanje na novom ciklusu trgovinskih pregovora donijelo bi više štete nego koristi. Do osamdesetih godina trgovinska je diplomacija bila usredotočena na pitanje carina. Vlade su oslobodile trgovinu periodičnim 'ciklusima' pregovora na kojima su vezale veliki broj redukcija carina u omnibus paket-dogovora. Gledano iz političke perspektive, pristup utemeljen na 'ciklusima' bio je od ključne važnosti zato što je omogućio vladama da povežu smanjenja carina koja su štetila moćnim konkretnim interesima s povoljnim smanjenjima. U razdoblju od 1947. sniženje i kontra-sniženje utjecali su na najveće smanjenje carina u povijesti čovječanstva. Danas prosječna carina na industrijsku robu iznosi samo 1,5 posto, a sve veći udio svjetske trgovine odvija se bez carinjenja. No, uspjeh pri snižavanju carina pokazao je trgovinskoj diplomaciji novo neispitano područje. Naime, u 'bescarinskoj' politici cvjeta protekcionizam, negativno utječući na trgovinu - primjer su zakoni o sigurnosti prehrambenih namirnica, standardi za sprječavanje onečišćenja, odredbe o posebnim etiketama i subvencije. Za razliku od carina, većina 'bescarinskih' politika služi sasvim legitimnim ciljevima poput zaštite potrošača od opasnih prehrambenih namirnica. Gledano ih tehničke perspektive, moguće je kreirati plan koji će se provući kroz nacionalne zakone i odvojiti protekcionističke bescarinske barijere od legitimnih mjera. Najnoviji ciklus pregovora, dovršen 1994. osnivanjem Svjetske trgovinske organizacije, obuhvatio je prvi ozbiljni pokušaj kroćenja bescarinskih barijera. No, dosad su spomenuta pravila WTO-a postigla vrlo slab učinak zato što vlade nisu sklone ustupanju ovlasti vezanih uz pitanja unutarnje politike kao što su standardi o sigurnosti prehrane. Samo u nekoliko kristalno jasnih slučajeva WTO je stvarno proglasio nezakonitom bescarinsku barijeru, ali se čak ni tada države- prijestupnici nisu voljno pokorile njegovoj odluci. Europa se nije pokorila jasnoj odluci kojom je WTO osudio njezinu politiku o uvozu banana i o hormonskom tretmanu mesa, a slični slučajevi učestali su i u ostalim zemljama i njihovim politikama. Stare strategije neće upaliti na neispitanom području. Problemi su daleko teži nego prije a bilo kakav spomena vrijedan napredak u razgradnji trgovinskih barijera uvući će WTO u sferu nacionalne politike na način koji će biti daleko nametljiviji od puke koordinacije carina. Povezivanje brojnih trgovinskih pitanja u sveobuhvatni 'ciklus' pregovora i ustrajavanje na njihovu rješavanju u vratolomnom trogodišnjem ritmu - kao plan iz Seattlea - samo će umnožiti politički otpor. Primjerice, jedan od ključnih ciljeva Amerike u Seattleu bilo je poticanje Europe na razmatranje smanjenja subvencija za poljoprivredu i zakona o sigurnosti prehrambenih namirnica koji iskrivljuju trgovinu i nanose štetu seljacima i potrošačima u ostatku svijeta. No, budući da su carine već sada tako niske, Amerikanci bi mogu ponuditi seljacima EU tek nekoliko laganih ustupaka kao poticaj za promjenu politike. Osim toga, Amerika ne bi trebala nagraditi Europljane zato što čine ono što je u njihovu privrednom interesu. Napredak će biti postignut kada Europljani priznaju potrebu za promjenom politike (koja je već očita budući da se troškovi disfunkcionalne poljoprivredne politike gomilaju). Učinit će to prestankom vezivanja poljoprivrednih subvencija s telekomunikacijama, bankarstvom, elektronskom trgovinom, šumarstvom i ostalim sasvim odvojenim pitanjima. Rasprave o poljoprivredi zamalo su pale u sjenu sveobuhvatnih ciklusa trgovinskih pregovora. Bilo bi bolje odvojeno se pozabaviti tim sektorom nego ponovno zatrovati čitavi projekt. Vlade se trebaju ostaviti ćorava posla, napustiti nade vezane za 'ciklus pregovora o novom tisućljeću' i usredotočiti se na poteze koji će učvrstiti već postignute rezultate", upozorava David G. Victor, znanstveni suradnik Vijeća za međunarodne odnose, specijaliziran za znanost i tehnologiju.