RDW 27. XII. NJEM.GOSPODARSTVO 1999.

NJEMAČKI RADIO - RDW 27. XII. 1999. Gospodarski pokazatelji u Njemačkoj na kraju 1999. nedvosmisleno upućuju na rast. Pregled njemačkoga gospodarstva prošle godine priredio je Wolf-Dieter Michaeli. "S obzirom na škljocanje fotoaparata, jedva da se još moglo čuti što je tadašnji savezni predsjednik Roman Herzog rekao svom posjetitelju, bivšem ministru financija Oskaru Lafontaineu: 'Ovime vam uručujem razrješenje. Na taj je način vaša ostavka pravovaljana. Zahvaljujem vam za posao koji ste obavljali za sve nas i želim vam svako dobro na daljnjem životnom putu.' Ostavka ministra financija Lafontainea bio je prvi - koliko politički, toliko i gospodarski događaj koji je obilježio njemačko gospodarstvo 1999. Drugi se događaj, potpuno drugačiji od onog prvog, zbio nekoliko mjeseci kasnije, u Frankfurtu, kada se kancelar Schroeder obratio radnicima građevinskog koncerna Holzmann: 'Uspjeli smo... Sada pred nama - i još više, pred vama stoji još mnogo posla. Banke su - a to kažem s poštovanjem i priznanjem - su konačno preuzele vaše gospodarske i socijalne obveze i mi ćemo se pobrinuti da to tako ostane. Savezna vlada...'. Slijede uzvici 'Gerhard, Gerhard!' Iako naizgled ta dva događaja nemaju ništa zajedničko, baš ona simboliziraju dva pola između kojih se razvijalo njemačko gospodarstvo ove godine, stanje u Njemačkoj gospodarskoj i financijskoj politici i probleme s kojima se ova zemlja i njezina crveno-zelena vlada morala boriti prve godine svoje vladavine. A svim problemima koje je naslijedila od 16-godišnje vladavine kršćanskih demokrata treba pribrojati i one koje je uspjela i sama stvoriti: nevješto predstavljanje vlastitoga gospodarskog programa, nejasnoće oko zakonskih odredba, nesloga o konceptu gospodarskog i financijskog razvoja - sve je to bilo uzrokom još veće nesigurnosti kod poduzeća i kod građana. A godina je još dobro počela: nakon svih opasnosti da će i njemačko gospodarstvo zapasti u recesiju, u poduzeća je počelo pristizati sve više novih narudžba, a činilo se i da će svakog trenutka živnuti i potrošnja. Jer, ministarstvo financija najavilo je čitav niz poreznih olakšica i za građane i za poduzeća. No, to se nije dogodilo. Ministar financija je otišao, a metalski sindikati s juga najavili su čitav niz štrajkova koji su ugrozili mogućnost da će već ove godine doći do sporazuma koji bi poduzećima omogućio proizvoditi s manje troškova. Umjesto toga, sindikati su istakli zahtjeve koji su stajali daleko iznad spremnosti poslodavaca. Predsjednik udruženja njemačkih poslodavaca Diedter Hundt: 'S obzirom na slabu, izuzetno labilnu konjukturu u kojoj si poduzeća ne mogu dopustiti da ne prihvate neku narudžbu ili da je ne ispune na vrijeme i u cijelosti, učinci ovakve sindikalne borbe bili bi porazni i mora se spriječiti'. Zbog ovih dodatnih troškova koji su se proširili i izvan granica juga zemlje i izvan metaloprerađivačkog sektora - iako su se svi zaklinjali da to neće biti tako, mnoga poduzeća su bitno korigirala svoje prognoze prema dolje. A prognoze bivšeg ministra financija Lafontainea komentirao je kratko Franz Schoser pred vijećem njemačke industrije i trgovine: 'Tko se još ovdje drži gospodarskog rasta od 2,8 posto, taj ili je daleko od svake stvarnosti, ili uopće nema uvida u stvarno stanje koje vlada u njemačkim poduzećima'. No porast nadnica na isti stupanj zaposlenosti i uz isti fiskalni namet vodi i do ekspanzije potrošnje - to je, doduše, uz kritiku povećanja troškova proizvodnje, za ovu godinu ustvrdio i tradicionalni gospodarski nalaz 'petorice mudraca'. Ali pesimizam se ipak provlačio sve do ljeta kada se pokazalo da zemlja dobiva sve više narudžba iz inozemstva - jer dolar je postajao sve jači, a i poduzeća su postajala sve spremnija za investicije. Država je pak zauzela program oštre štednje, jer zemlja je zadužena za 1.500 milijarda maraka. Čitavih 25 posto godišnjega proračuna odlazi samo na otplatu kamata - objasnio je novi ministar financija Eichel. Poduzetništvo, a ne državne subvencije jedini su modus razvoja - i stoga je i bio toliki šok kada se jedan građevinski koncern, osuđen na propast, spašavao državnim novcem. A to dobro zna i kancelar Schroeder, no ipak je na kongresu SPD-a izjavio: 'Smatram da se politika mora umiješati, ali tek onda ako je neko poduzeće sposobno opstati na tržištu. A ako je dospjelo u teškoće zbog lošeg upravljanja ili nedostatka nadzora, ne može se sve što je netko zabrljao staviti na teret zaposlenima'. Ali veliki se događaji u njemačkom gospodarstvu ove godine nisu samo događali u sjeni političara: štoviše, bilo je obratno. Deutsche Bank preuzela je američku investicijsku kuću Bankers Trust. 'Planirana akvizicija Bankers Trusta neće nam samo pomoći u snažnoj prisutnosti na američkom tržištu nego će nas dovesti i u čitavom nizu poslova na prvo mjesto svjetskog tržišta', ustvrdio je Rolf Breuer, predsjednik uprave Deutsche Bank. Ron Sommer, predsjednik Deutsche Telecoma ove godine nije imao toliko uspjeha u svojim nastojanjima da postane svjetski igrač: nije mu uspjelo preuzeti talijanski Telecom, a naljutio je i svojeg strateškog partnera, francuski Telecom. A preuzimanje britanskog One2one ipak nije potez kakvog su svi očekivali ove godine. Jer ova je godina bila godina fuzija: stalno niču novi divovi, u kemijskoj industriji, maloprodajnim lancima, telekomunikacijama. Ova godina će ostati i u sjećanju po prvom 'neprijateljskom' napadu na njemački koncern Mannesmann. Sa jedne strane, kancelar Schreoder tvrdi: 'Ja jesam za strano sudjelovanje u njemačkim tvrtkama, ali cijenim da ne bi trebalo biti neprijateljskih preuzimanja'. Ali von Wartenberg, predsjednik njemačkog udruženja industrije, smatra da ovakvi nacionalni interesi više nemaju što tražiti u gospodarstvu: 'Ako politika još uvijek reagira pod parolom - i u budućnosti ćemo telefonirati na njemački način - onda to samo pokazuje da politika ne razumije realnosti globalizacije, pa čak ni zajedničkog europskog tržišta'. A to je svakako budućnost za sljedeću godinu. A došlo je - u posljednji trenutak - i do najavljenih poreznih olakšica u privredi. Burzovni indeks DAX to je popratio eksplozijom vrijednosti, a sve je vjerojatnije da će se to - možda ne tako drastično, ali ipak neizbježno - proširiti i na gospodarski rast u Saveznoj Republici Njemačkoj u 2000." (RDW)