SLO 19.I.-DELO-ZASTUPNIK DR.ŠLAUS

SLOVENIJA DELO 19. I. 2000. Dobro razvijena znanost u Sloveniji zasigurno može koristiti i Hrvatskoj List donosi opširan razgovor s akad. prof. dr. Ivom Šlausom, novim zastupnikom SDP-a u hrvatskom Saboru. "Poslije 1. veljače (tada bi se naime prvi put trebao sastati Sabor), hrvatsku će političku pozornicu obogatiti djelovanje čovjeka koji je svoj život posvetio znanosti a pri tomu je cijelo vrijeme bio usko povezan i sa slovenskom znanošću - dr. Šlaus također slovi kao veliki prijatelj Slovenije. Dakle, svakako dovoljno razloga za razgovor s njim za njegova nedavnog radnog posjeta UNIDO-ovu centru za održivi razvoj u Ljubljani. - Koliko znam, vaše zanimanje za to što danas nazivamo održivim razvojem, traje odavno. Od kada? = Problema nerazmjernoga razvoja svijeta prihvatio sam se prije mnogo godina, kad sam se priključio radu takozvanoga Rimskoga kluba. Pri tom sam uvijek mislio da se ne radi samo o problemima ograničenog rasta, nego ponajprije o zalaganju za skladan, odnosno održivi razvoj, kako to izvrsno nazivate u Sloveniji. Moja suradnja pri tom UNIDO-ovu centru tako je samo logičan nastavak mojega rada, koji je tu usmjeren posebno na područje sveučilišnog obrazovanja. Držim da smo svi mi znanstvenici, osobito akademici, dužni pridonositi svim svojim snagama takvom razvitku svijeta koji neće ugrožavati budućnost čovječanstva. U tomu veliku ulogu imaju i svjetske organizacije, pa tako i UN sa svim svojim organizacijama, primjerice UNESCO-om, UNIDO-om, Svjetskom zdravstvenom organizacijom i tako dalje. S tom su svrhom bile organizirane brojne svjetske konferencije o pojedinim područjima problema. Iako su te konferencije tekle na razini ministara, najvažnije se događalo već prije, naime kad su se prije konferencije sastajali predstavnici akademija i drugi ugledni znanstvenici i predlagali zaključke koje je konferencija obično samo još potvrdila. Sjećam se istanbulske konferencije koja je obrađivala problem razrastanja velikih, prevelikih gradova, što je postalo jednim od najozbiljnijih svjetskih problema. Ni osobno ne volim megapolise, daleko mi je draža Ljubljana koja je još grad po mjeri čovjeka. Zagreb je već na onoj granici kada to više neće biti. Problema reurbanizacije možemo se prihvatiti samo tako da ih obrađujemo s političkih, socioloških, urbanističkih, gospodarskih i dakako i ekoloških stajališta. Sve se to može ujediniti samo na razini znanosti. - Vaš ulazak u politiku vjerojatno je neke iznenadio, a vjerojatno ste imali za to dobrih razloga? = U današnjim izvanredno teškim uvjetima u Hrvatskoj, znanost je vjerojatno jedina stvar koja nas može spasiti iz te krize. Time ponajprije mislim na zamalo 400 tisuća nezaposlenih uz jedva milijun zaposlenih. Bez ulaganja u znanost i razvitak neće biti novih radnih mjesta, a mi se još uvijek ponašamo kao da to ne razumijemo i tim područjima dajemo minimalna sredstva. Posljedice takvoga ponašanja su strašne. Uništeni su praktički svi razvojni instituti u gospodarstvu osim Plivinoga, većina drugih instituta od kojih neki imaju stoljetnu tradiciju, samo još vegetira. Hrvatsku je napustilo puno mladih istraživača, zapravo još više nego što govore službene statistike, jer su mnogi otišli i prije nego su stekli diplomu - a njih statistika ne registrira kao istraživače. Većina njih i u inozemstvu održava veze s domovinom i uvjeren sam da bi se većina i vratila kad bi se uvjeti u našoj znanosti promijenili na bolje. Naš vodeći institut Ruđer Bošković nekoć se mogao usporediti s vašim institutom Jožef Stefan, no posljednjih je godina tako osiromašen da su iz njega otišli i neki najperspektivniji znanstvenici - oni koji još ustraju, rade u nemogućim uvjetima. Pitam se je li se to dogodilo i zato što do sada taj institut nije dao ni jednog političara, za razliku od vašeg instituta Jožef Stefan iz kojega je izišlo nekoliko ministara i drugih viđenih političara. A ja sam, koliko mi je poznato, prvi institutski čovjek koji je ušao u politiku, i to samo zato da napravim nešto dobro za hrvatsku znanost, a time i za svoj institut. Teško je naime očekivati da će hrvatski političari sada sami od sebe razumjeti pravu ulogu znanosti. Mislim da je u Sloveniji ipak drukčije - kod vas barem onih 20 posto političara koji govore koliko je važna znanost, a to ionako govore svi političari, stvarno i zna što govori. Kod nas ministarstvo znanosti još radi onako kako je najlošije za znanost. Svoju zadaću vidi u nadziranju i odlučivanju što znanost treba raditi. A to je dakako besmisleno, jer je temeljna značajka znanosti baš njezina nepredvidljivost. Bez toga ne može biti dovoljno stvaralačka a time ni uspješna. Znanost se ne može planirati, planirati se mogu samo ulaganja u istraživačku opremu. A ministarstvo znanosti nam je određivalo i još određuje gdje ćemo i koliko istraživača zaposliti i pri tomu ne uzima u obzir stvarne uvjete. U nekom naraštaju može biti, recimo, nekoliko izvrsnih fizičara i zato bi bilo dobro kad bismo ih zaposlili više, ali resorno ministarstvo to ne predviđa. Predvidjet će možda kad neće biti na raspolaganju ni jedan vrhunski fizičar, jer takvi kadrovi ne čekaju besposleni da ih možda zatrebamo, nego svoju priliku potraže drugdje, mnogi zauvijek. To su te stvari koje me najviše bole i zbog kojih sam otišao u politiku. Za to se dakako nisam odlučio preko noći, postupno sam se i promišljeno uključivao. Poslije spoznaje da se u jednom desetljeću srušilo sve za što sam se zalagao cijeli život i nakon odluke da pokušam nešto sam napraviti, imao sam izbor da se toga prihvatim ili uz pomoć svojeg znanstvenog ugleda ili ulaskom u politku. Prosudio sam da bi prvo bilo bitno manje djelotvorno. - A zašto se odabrali baš Račanove socijaldemokrate? = Nikada nisam bio član saveza komunista i uvijek samo bio oštar kritičar totalitarnosti te stranke. No poslije raspada bivše Jugoslavije, a time i bivšeg Saveza komunista, u Hrvatskoj se totalitarizam pojavio u djelovanju HDZ-a. U suprotnosti s tim, hrvatski su se komunisti poslije preoblikovanja u SDP - u to sam se sam uvjerio - otarasili totalitarizma i drugih štetnih starudija iz prošlosti. Zato me ne smeta što je u stranci ostalo dosta bivših članova SK, jer važno je to što rade sada i što namjeravaju raditi u buduće. Njihov me je program uvjerio i zato sam odabrao tu stranku. - Kako daleko sežu vaše političke ambicije? Namjeravate li doći u Račanovu vladu i kao ministar voditi znanstvenu politiku? = Mogao bih napraviti štošta korisnoga i spreman sam to napraviti. No držim da ima vrlo malo mogućnosti da ja ili netko drugi iz naše stranke dobije mogućnost da vodi ministarstvo znanosti. Budući da je mandatar već izjavio da će u njegovoj vladi sudjelovati svih šest stranaka koje su dobile mjesta u Saboru. Račan je izjavio da će vlada biti stručna, djelotvorna i ne prevelika. To znači da će broj ministarskih mjesta biti ograničen, a njih će trebati dijeliti, pri čemu će vladajuća koalicija dakako pokušati zadržati ključne ministarske resore. Dakle ministarstva vanjskih poslova i unutarnjih poslova, financija, gospodarstva i obrane. Preostala mogu dobiti druge stranke, a među njima će biti i ministarstvo znanosti. Osobno mislim da je područje znanosti jedno od najvažnijih, no istodobno sam realist i znam da će dioba ministarstava vjerojatno uslijediti po ključu kojega sam spomenuo. No zacijelo ću sudjelovati u nekom od saborskih odbora i pri tomu ostvarivati svoja stajališta. - Možete li najaviti i hoće li predviđena racionalizacija vlade ukinuti resornu samostalnost područja znanosti? = Mišljenja o tomu vrlo su različita. I današnje ministarstvo ima dva područja - osim znanosti, područje visokoga školstva i pri tomu su se do sada pokazale i dobre i loše strane. Loša je podjela obrazovnog procesa, a dobra je što je cjelokupni znanstveno- istraživački rad pod zajedničkim ministarskim 'krovom'. Po mišljenju nekih, u buduće bismo imali mamutsko ministarstvo u kojemu bi osim znanosti imali još školstvo i kulturu. Osobno mislim da bi u sadašnjem trenutku to bio pogrješan potez, jer bi takvo ministarstvo bilo strašno zamršeno - za sva bi područja trebali i zamjenici ministara, teško bi se radilo doista djelotvorno. - Kako bi se inače - po vašem mišljenju - u budućoj vladi ugodilo znanosti? = Uvjeren sam da i Račan osobno i vodstvo SDP-a shvaćaju značenje znanosti i da je istinski žele poduprijeti. No s druge će strane dakako morati rješavati one probleme koji su danas najbolniji, iako za budućnost nemaju takvo značenje koje ima razvitak znanosti i tehnologije. To je poput bolnog zuba koji je za pojedinca obično veći problem i pri tom kod odlučivanja o liječenju ima prednost i pred visokim krvnim pritiskom, iako je liječenje potonjega za njega uistinu važnije. No politika je takva. Uvijek ima puno očekivanja i među njima se ne može uvijek izabrati najbolje. - Osjećate li i vi poslije izbora u Sabor pritisak prevelikih očekivanja? = Svaki drugi čovjek koji me sretne i čestita mi, odmah kaže: 'Znaš da od tebe puno očekujemo.' Svjestan sam, dakako, da su moje mogućnosti ograničene već time što ću biti samo jedan od zastupnika. No svakako ću nastojati ispuniti ta očekivanja. - Hoćete li biti jedini predstavnik znanstvene sfere u novom hrvatskom Saboru? = Ne, osim mene bit će ih još nekoliko, i to i iz naše koalicije i iz HDZ-a i drugih stranaka. To dakako pruža veće mogućnosti da nešto učinimo za znanost, a time i za cijelu državu. - Poznato je da ste veliki prijatelj slovenske znanosti. Znači li to da se u buduće možemo nadati još boljim odnosima između naše i hrvatske znanosti? = Sam ću svakako nastojati da bude tako. Ne samo zato što uistinu već više od 30 godina usko surađujem s vašim znanstvenicima, osobito s institutom Jožef Stefan. Za suradnju ću se zauzimati ponajprije stoga što sam čvrsto uvjeren da dobra znanost u Sloveniji koristi Hrvatskoj jednako kao što dobar razvitak znanosti u Hrvatskoj koristi Sloveniji. U znanosti je za razliku od tenisa gdje pobjeda jednoga znači poraz drugoga, pobjeda jednoga uvijek i pobjeda drugoga. Razgovor je vodila Jasna Kontler-Salamon.