ZAGREB, 9. siječnja (Hina) - Istraživači na polju medicine u 21. stoljeću neće biti zadovoljni jednostavnim liječenjem bolesti - oni će nastojati nadmudriti samu smrt, prenosi BBC.
ZAGREB, 9. siječnja (Hina) - Istraživači na polju medicine u 21.
stoljeću neće biti zadovoljni jednostavnim liječenjem bolesti -
oni će nastojati nadmudriti samu smrt, prenosi BBC. #L#
Znanstvenici su vrlo blizu otkriću bioloških mehanizama starenja i
umiranja, a njihovu je radu bila posvećena posebna emisija BBC-a
"Život i smrt u 21. stoljeću".
Prije nekoliko desetljeća nitko nije mislio da bismo mogli
produljiti život za još nekoliko godina.
Pretpostavljalo se da je najdulji ljudski vijek stotinu godina - i
to zbog nepromjenljiva genetičkog sata.
No, nedavna otkrića prisilila su znanstvenike na ponovno
promišljanje teorija starenja.
Već su otkrili neke gene odgovorne za odgodu procesa starenja.
Doduše - na laboratorijskim životinjama.
Genetičari su poigravajući se tim genima stvorili rase
superorganizama - recimo voćne mušice, koje žive dvostruko dulje
nego što je svojstveno toj vrsti i umiru zdrave i čile.
U drugim su laboratorijima otkriveni miševi čije tijelo može
spontano regenerirati svoje dijelove, neprekidno nadoknađujući
posljedice procesa starenja.
Neki znanstvenici čvrsto vjeruju da se njihova otkrića mogu
protegnuti na buduće naraštaje ljudskoga roda.
Proučavajući rijetku bolest progeriju, koja dramatično ubrzava
procest starenja kod djece i zbog koje stare i umiru vrlo rano,
znanstvenici su otkrili još neke razloge zbog kojih se naše stanice
prestaju dijeliti i umiru.
Otkrili su da starenje nadzire dio DNK, nazvan telomer, koji
sprječava DNK da se istroši svaki put kad se dijeli. Međutim,
poslije svake diobe stanice telomer je sve kraći. Na kraju se
skraćuje do kritične dužine i više ne može štititi DNK. U tom
trenutku stanica umire.
Djeca oboljela od progerije imaju neprirodno kratke telomere pa je
smrt njihovih stanica ubrzana, što ubrzava i proces starenja
organizma.
Neki znanstvenici uspjeli su nakratko zaustaviti taj proces, ali
samo na stanicama u laboratorijskoj kulturi.
To im je uspjelo genetičkim stvaranjem enzima nazvanog telomeraza,
koji može obnoviti telomere. Međutim, taj se enzim ne javlja u
odraslih osoba, ima ga samo u spermijima i jajnim stanicama i u
fetusu.
Biolog dr. Jerry Shay sa Sveučilišta u Texasu, koji je sudjelovao u
tom istraživanju, kaže: "Sad mi je prvi put postalo jasno da smo
uspjeli zaustaviti starenje stanice. Unesete li telomerazu u
normalnu stanicu, zahvaljujući njoj ona će se beskonačno
dijeliti."
No, hoće li se to ikad pretvoriti u stvarnu mogućnost liječenja?
Nitko ne zna kako unijeti gene u sve stanice živog čovjeka. Kad bi se
to moglo, prijetila bi i opasnost od raka koji uzrokuju stanice koje
ne umiru i koje se nekontrolirano nastavljaju dijeliti.
Trenutačno najviše obećava otkriće načina unošenja ljudskih
matičnih stanica - jedinstvenih fetalnih stanica koje mogu
nadomjestiti svaku vrstu tkiva na ljudskome tijelu - u organizam
osoba koje su pretrpjele moždanu kap, čime se djelomice ublažavaju
posljedice.
Taj bi proces ubuduće mogao ublažiti mnoge pojave procesa
starenja.
Već se nude mnogobrojni hormoni, dijete i terapije koje navodno
produljuju život.
Neki pomažu, ali većina ne. Brigom za zdravlje i suvremenom
medicinom već smo si produljili život.
Pitanje je hoće li nam neka ekstremnija i futurističnija polja
istraživanja osigurati besmrtnost u 21. stoljeću.
Profesor Lee Silver, genetičar sa Sveučilišta Princetona, kaže
kako bi svaki pokušaj da se postigne besmrtnost bio usmjeren protiv
prirode: "U kontekstu evolucije i prijenosa gena novom naraštaju
smrt ima smisla. Kad ne bismo umirali, bili bismo suparnici
vlastitoj djeci, a to nije dobro za evoluciju."
(Hina) dgk dgk