IT-3.I-LA STAMPA-IZBORI

ITALIJA LA STAMPA 3. I. 2000. Na birališta kako bi se arhiviralo Tuđmanovo centralizirano upravljanje "'Hoćete li i treći put gledati isti loš film?'. Pitanje s oporbenih plakate zvuči retorički, no potpuno suprotan je zidni odgovor režima. Na dan izbora koji će odrediti zaokret, vladajući aparat odgovara s velikim Tuđmanovim portretima koji krut, i bez traga smiješka (u trenutku snimanja već je znao da je jako blizu smrti) u naručju drži djevojčicu koja bi trebala predstavljati mladu Hrvatsku. 'Loš film' kojega je njegova stranka, HDZ, emitirala tri mandata zaredom sprema se završiti u filmskoj pismohrani, zasigurno ne među vrjednijim djelima. Dakle, još nekoliko sati, i Hrvatska bi na vlast mogla dovesti koaliciju koju vodi bivši komunist, Ivica Račan. Međutim, pozor: taj izbor ne bi imao ničeg zajedničkog s onim 'preporodom zlih', već zabilježenom u mnogim istočnim zemljama. Sam Račan, kojega promidžba HDZ-a progoni tom optužbom, slegnuo je ramenima i odgovorio da je 'u bivšoj Jugoslaviji komunista aktivnih u politici bilo barem 400.000'. Njegova osobna povijest, uostalom, govori i o umjerenjaku koji je prije deset godina napustio sa slovenskim delegatima kongres komunističke partije u Beogradu, i nekoliko mjeseci kasnije podupro prve višestranačke izbore u Hrvatskoj. U pokušaju da smanji štete, stranka na vlasti utekla se svim načinima. Primjerice, određivanju datuma izbora tako brzo nakon smrti oca i utemeljitelja. Politički škripac koji je uslijedio nakon Tuđmanove smrti (predsjednik nije potpisao nikakav dekret o datumu izbora) bio je obilježen nizom bizantinizama, točnije balkanizama, koji su na kraju doveli do toga da je potpredsjednik Sabora donio odluku o održavanju izbora u jako kratkom roku. Organizirati izbore na današnji dan, s točke gledanja HDZ-a, znači računati na nazočnost mnogih 'gastarbeietera'. Hrvate koji rade u inozemstvu stalno se poziva da produže svoje praznike za jedan dan kako bi sudjelovali na izborima. Stratezi režima računaju čak i na to da bi se viši staleži (oni koji glasuju za oporbu) mogli naći u inozemstvu, na praznicima, premda u Hrvatskoj koncept 'višeg staleža' u brojčanom smislu treba shvatiti jako ograničeno. Smrt Poglavara, osim toga, čini se da je već otvorila goleme rasjekline u nekada monolitnoj strukturi stranke na vlasti. (...) U HDZ-u vlada ozračje napuštanja broda, pred ono što bi se moglo dogoditi 'poslije'. Glede jedne točke dvije velike oporbene koalicije se slažu: polupredsjednički režim kojega je Franjo Tuđman skrojio po sebi mora ustupiti mjesto parlamentarnom sustavu europskoga tipa. No plaši ih ono što će se dogoditi odmah poslije, ako se predviđanja o kraju 'lošeg filma' obistine. U neposrednoj budućnosti u Hrvatskoj će se pojaviti istražno povjerenstvo za spletke režima, ludosti bankarskog sustava, nevjerojatna bogaćenja malog broja izabranih iz Predsjednikova kruga, hercegovačke trgovine (što je oduvijek bio posebni 'lobby, i možda nikada ovoliko moćan), siromaštvo u kojemu su se ljudi našli iza sjaja velikih hotela i zagrebačkih izloga. Ni u omraženoj Srbiji nije se dogodilo da tako mali broj ljudi nakupi toliko mnogo novca tako brzo. (...) Ostaje, potom, suočavanje s bolnom materijom multietničnosti. Glede toga su međunarodne organizacije stalno kritizirale Tuđmanov režim, tražeći ne samo povratak manjina u Hrvatsku, nego i veću suradnju s Haaškim sudom. Ako sutra rezultati potvrde zaokret, predsjednički izbori 24. siječnja mogli bi poprimiti dramatične tonove", piše Giuseppe Zaccaria.