IT-RU-stranke-izbori IT-20.XII.-LA REPUBBLICA-RUSIJA ITALIJALA REPUBBLICA20. XII. 1999.Jeljcinova osveta"Ako konačni rezultati potvrde prve službene projekcije, ono što pokazuju ruski izbori, na stranu predviđeno zadržavanje komunista
kao glavne oporbene snage, jasno je potvrđivanje provladinog centra, koji se ovdje obično naziva strankom vlasti i neočekivani uspjeh liberalne desnice, koju vodi ona skupina bivših mladih reformatora, Kirienko, Nemtsov, Čubajs čija se politička sudbina držala definitivno završenom u kolovozu 1998., s padom rublje i rastućim valom škandala koji je uslijedio.Sada, s obzirom na te dvije homogene snage koje se prepoznaju u vrijednostima predstavničke demokracije i slobodnog tržišta, može se kazati, a da se ne bude optužen za bilo kakvo tendenciozno pretjerivanje, da se jedan veliki dio biračkog tijela jasno očitovao za nastavak gospodarskih i društvenih reforma koje je prije devet godina inaugurirao Boris Jeljcin.No osim što sadrže očito svjedočanstvo, korisno da se osjete raspoloženja stanovništva u jednoj tako kaotičnoj fazi nacionalnog života, ovi su izbori imali i, poglavito, znatnu političku važnost
ITALIJA
LA REPUBBLICA
20. XII. 1999.
Jeljcinova osveta
"Ako konačni rezultati potvrde prve službene projekcije, ono što
pokazuju ruski izbori, na stranu predviđeno zadržavanje komunista
kao glavne oporbene snage, jasno je potvrđivanje provladinog
centra, koji se ovdje obično naziva strankom vlasti i neočekivani
uspjeh liberalne desnice, koju vodi ona skupina bivših mladih
reformatora, Kirienko, Nemtsov, Čubajs čija se politička sudbina
držala definitivno završenom u kolovozu 1998., s padom rublje i
rastućim valom škandala koji je uslijedio.
Sada, s obzirom na te dvije homogene snage koje se prepoznaju u
vrijednostima predstavničke demokracije i slobodnog tržišta, može
se kazati, a da se ne bude optužen za bilo kakvo tendenciozno
pretjerivanje, da se jedan veliki dio biračkog tijela jasno
očitovao za nastavak gospodarskih i društvenih reforma koje je
prije devet godina inaugurirao Boris Jeljcin.
No osim što sadrže očito svjedočanstvo, korisno da se osjete
raspoloženja stanovništva u jednoj tako kaotičnoj fazi nacionalnog
života, ovi su izbori imali i, poglavito, znatnu političku važnost
uoči bitke, odlučujuće za budućnost Rusije, koja će kulminirati 4.
lipnja 2000. s predsjedničkim izborima. Igra sklapanja saveza
između stranaka koje su se izborile za 450 zastupničkih mjesta u
Dumi odredit će tko će biti novi car, nakon Borisa Jeljcina.
Prema stanju stvari, uspjeh reformističke fronte automatski se
pretvara u golemu potporu čovjeku kojega će Jeljcin izabrati za
svog nasljednika, odnosno predsjedniku vlade Vladimiru Putinu.
(...)
Nedvojbeno, na sliku koja se ocrtava u novoj Dumi utjecalo je i
masovno i neuravnoteženo posredovanje medija. U srazu između dva
bloka centra, televizije, pod djelomičnim ili potpunim nadzorom
države, svrstale su se, u nekim slučajevima i okrutno, protiv
Lužkova, ne prikrivajući svoje naklonosti stranci Jedinstvo, koja
se pojavila tek prije dva mjeseca s blagoslovom Kremlja i koja bi se
trebala naći na oko 29 posto. Kao što je jasno i da je rat u Čečeniji
dao lijepilo za ponovno nađen nacionalni ponos i da je priskrbio
znatno povjerenje premijeru Putinu, koji je bio ledeni i odlučan
pobornik toga sukoba. (...)
Ostaje posljednji osvrt. Slika koju je o sebi Rusija dala u
političkim, i ne samo političkim, događajima posljednjih godina,
pokazuje da je još dug put prije no što će se moći kazati da je
budućnost ove zemlje čvrsto vezana uz demokratsku perspektivu i
osigurana djelotvornim i transparentnim institucijama. I ovi sami
izbori dugo su vremena bili predmet špekulacija, koje su ih vidjele
u središtu autoritarnih poteza usmjerenih na njihovo brisanje. To
što su se održali, pozitivna je činjenica sama po sebi", piše
Alberto Stabile.