IT-RU-stranke-izbori IT-21. XII.-AVVENIRE-RUSKI IZBORI ITALIJAAVVENIRE21. XII. 1999.Rusi nikada nisu tako jasno izabrali"Protivno svim prividima, bilo bi pogrješno čitati rezultate zastupničkih izbora u Rusiji samo u svjetlu događaja
u Čečeniji. Jasno je da je rat (po sebi, zbog stare mržnje između Rusa i Čečena, i po svojem tijeku, koji ide u korist kremaljske vojske) utjecao na glasovanje. No više na omjere glasova nego na cjelokupan ishod. Drugim riječima: sigurno je da bi bez bomba na Grozni, stranka 'Jedinstvo', koja se oslanja na premijera Putina, dobila manje glasova.No isto tako je sigurno da rat ne opravdava niti objašnjava zašto se uspjehu provladine stranke pridružio i dobar rezultat liste (također novonastale) bivšega premijera Kirienka, koji se 1998. našao u položaju da rješava katastrofalnu krizu rublje, kao i ne tako loš rezultat stranke Primakova i Lužkova, koji su alternativa Jeljcinu i njegovima, više po polemikama nego po prijedlozima. Ako se tome pridoda da su u parlament bez muke ušli i Gajdar, Černomirdin, Nemtsov i Stepašin, koje je ovih godina Jeljcin zvao, u različitom trajanju, na visoka mjesta u vladi, postaje prilično
ITALIJA
AVVENIRE
21. XII. 1999.
Rusi nikada nisu tako jasno izabrali
"Protivno svim prividima, bilo bi pogrješno čitati rezultate
zastupničkih izbora u Rusiji samo u svjetlu događaja u Čečeniji.
Jasno je da je rat (po sebi, zbog stare mržnje između Rusa i Čečena,
i po svojem tijeku, koji ide u korist kremaljske vojske) utjecao na
glasovanje. No više na omjere glasova nego na cjelokupan ishod.
Drugim riječima: sigurno je da bi bez bomba na Grozni, stranka
'Jedinstvo', koja se oslanja na premijera Putina, dobila manje
glasova.
No isto tako je sigurno da rat ne opravdava niti objašnjava zašto se
uspjehu provladine stranke pridružio i dobar rezultat liste
(također novonastale) bivšega premijera Kirienka, koji se 1998.
našao u položaju da rješava katastrofalnu krizu rublje, kao i ne
tako loš rezultat stranke Primakova i Lužkova, koji su alternativa
Jeljcinu i njegovima, više po polemikama nego po prijedlozima. Ako
se tome pridoda da su u parlament bez muke ušli i Gajdar,
Černomirdin, Nemtsov i Stepašin, koje je ovih godina Jeljcin zvao,
u različitom trajanju, na visoka mjesta u vladi, postaje prilično
jasno da su ruski birači birali i da nisu pustili biti birani.
Komunistička partija potvrđuje relativnu većinu ali, osim ako ne
dođe do preokreta u dvorani skupštine, vraća se u Dumu sa sumnjom da
je postigla Pirovu pobjedu. (...) Nema rješenja, mladi gledaju
drugamo i komunistički glasački spremnik se s vremenom,
fiziološki, smanjuje. Jako malo utjecaja, na kraju, imale su ljute
polemike glede obitelji Jeljcin, o stvarnim i pretpostavljenim
krađama, novcu iz primljenih međunarodnih kredita, odobrenjima ili
pokroviteljskej toleranciji Kremlja prema poznatim bankarima,
financijerima, poslovnjacima, i desnim i lijevim rukama vođe. Nije
da Rusi ne vjeruju glasinama. Rusi su, štoviše, uvjereni da kod njih
krade svatko tko može. Upravo stoga: ako svi kradu, nitko ne krade
uistinu. U tom nadziranom kaosu kakvo je rusko gospodarstvo, golema
masa 'neprijavljenog' gospodarstva (čiji opseg poslova doseže i 50
posto zakonitog) izlazi s Crvenog trga i gubi se u stotinu potočića,
osigurava tisuće malih osobnih profita, uzdržava milijune
obitelji.
Nedostajali su alternativni politički prijedlozi. Nije bilo novih
lica osim onih koja su nastala partenogenezom utrobe same vlasti.
Komunisti su izgubili ekskluzivno pravo na domoljubni
nacionalizam, koji je u ime Groznog postao promidžba svih. Tako su
Rusi izabrali nastaviti ravno, iskristalizirati stanje, odbaciti
svaku pustolovinu, nužnost pretvoriti u kvalitetu. Bude li Putin
znao upravljati, prvi put u deset godina vlada će imati većinu u
Dumi na svojoj strani, a Rusija jednoglasni politički pravac, bez
izgovora. Ne poželi li Jeljcin nadmoćno pobijediti, moći će se
pohvaliti još jednim izborima održanim u predviđenom roku i s
prihvatljivim procedurama, što je korak naprijed u rastu ruske
demokracije. Što se tiče ostalog, sastanak je u lipnju na
predsjedničkim izborima, kada ćemo uistinu znati s kojom ćemo
Rusijom imati posla. Predizborna kampanja već je počela: u
nedjelju, na glasovanju za Dumu", piše Fulvio Scaglione.