AU 31.XII.-DIE PRESSE-KRAJ GODINE

AUSTRIJA DIE PRESSE 31. XII. 2001. Puno sreće "Stanje je beznadno, ali ne ozbiljno. Ako se pravi godišnja bilanca, nameće se neumjesna igra riječima. Raspoloženje i Božić ne pristaju uz činjenice koje se mogu pročitati iz godišnje kronike: gospodarstvo stagnira, čak se smanjuje, krhkije je nego ikad u posljednjem desetljeću. Najveći teroristički napad u povijesti izazvao je rat. Kao dodatak posljednjih su dana u godini dvije atomske sile počele pucati jedna na drugu, iako za sada 'samo' konvencionalno. Zapravo dovoljan razlog za zabrinutost, ne za paniku. Ipak vlada iznenađujuća opća ravnodušnost. Je li razlog potiskivanje? Ili smo sve te događaje duhovno već odavno 'prosudili'? Dakle onako kako smo radili s burzovnim tečajevima u pogledu na razne slomove posljednjih mjeseci, puno prije nego što su se dogodili? Uistinu: kad su prošle zime kružila slova BSE, pala je prodaja mesa. Kad se ove zime pojavio prvi stvaran slučaj kravljeg ludila, Austrijanci su ostali mrtvi hladni. Kad se na obzoru prvi put pojavilo ukidanje šilinga i njemačke marke, Austrijance i Nijemce obuzelo je raspoloženje propasti svijeta. Danas, zadnjega dana tih valuta, gotovo svi smo obuzeti euforičnim iščekivanjem novog europskog novca. Odavno su nam proricali i atomski rat kojega sada u Europi nitko ne shvaća osobito ozbiljno - iako je opasnost konkretnija nego što je odavno bila. Iznenađujući je bio napad na New York. Bio je to dominantan događaj godine. Ali čak i na to na kraju godine opet reagiramo s ravnodušnošću. Ipak je protuteroristički rat završio s jasnom i lakom pobjedom SAD-a. Iako glavni počinitelj zla nije uhvaćen, ipak su sve zemlje svijeta dobile pouku da s teroristima ne smiju paktirati ako ne žele riskirati razorni udarac. Usput je uklonjen i jedan od najružnijih režima na svijetu i jednoj siromašnoj zemlji koja je od ruske invazije desetljećima u ratnom vrtlogu i agoniji, omogućen novi početak. Ipak se 2001. ne može odsjeći sa 'Sve je dobro što se dobro svrši'. Upitno je li konjunkturna kriza uistinu već prošlost. Morali bismo biti svjesni da su preostali teroristi (koji u bliskoistočnom sukobu stalno nalaze nove motive) sada dvostruko ogorčeni. A ni naš život neće zbog obilja novih sigurnosnih pravila u svijetu postati baš radosniji - uskoro kod ulaska u zrakoplov ne ćemo možda pred kontrolorima stajati samo u čarapama, nego samo u gaćama. Isto tako bismo morali izbjeći iluziju da nas se eventualan novi rat u južnoj Aziji nimalo ne tiče: njegovi povratni valovi mogli bi donijeti više od mase izbjeglica. Afganistan kao i Kašmir pokazuju da smo daleko udaljeni od svjetskoga reda. Da još nismo riješili najčešći uzrok sukoba koji vode u rat, nedostatak prava na samoopredjeljenje (primjerice Kašmira, Baska ili Palestinaca). Da umjesto svjetske vlade u najboljem slučaju imamo svjetskog policajca koji djeluje samo ako to odgovara interesima Amerike. Morali bismo dakle bez daljnjega doslovno shvatiti dobre želje kad si za novu godinu poželimo puno sreće", zaključuje Andreas Unterberger.