RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 27.12.01. RUSIJA PREDVIĐA AM.POHOD NA IRAK

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 27.XII.2001. Na meti je Irak "Ruski je vrh ponovno pred izborom: potvrditi novi prozapadni pravac i ostati u međunarodnoj koaliciji koju je okupio Washington, ili pokušati pokazati samovolju i od američkog napada zaštititi svog starog partnera i ratnog druga - Irak. Upravo će on, sudeći po posljednjim nastupima vodećih američkih političara i glasila, biti sljedeća meta, nakon Afganistana, u sadašnjem protuterorističkom pohodu. Taj je izbor za Rusiju to teži, što je na pomolu vojni sukob između Indije i Pakistana. U svezi s time možemo podsjetiti da Moskvu i Delhi povezuje stari sporazum o prijateljstvu i suradnji, premda ne predviđa našu izravnu vojnu pomoć Indiji. Otvorena ili prešutna suglasnost Rusije s novom mogućom akcijom Washingtona može na koncu dovesti do temeljitog preispitivanja naših veza s Delhijem, kao i s Pekingom koji, ako hoće, mogu zaključiti da Moskva nije dovoljno siguran saveznik i partner. Kao i kada je posrijedi Afganistan, Bin Laden i Al Qaida, dokazi o krivnji Bagdada za sada su zapravo neizravni, a Washington će ih svjetskoj javnosti očito objaviti tek uoči, ili u tijeku planirane vojne akcije u Iraku. A možda će baš ona pomoći da se takvi dokazi dobiju, kao što je bilo s nedavnim videopriznanjem Bin Ladena u koje mnogi u svijetu sumnjaju, izazivajući nezadovoljstvo Amerikanaca. Po mišljenju stručnjaka, moguće su tri inačice pohoda SAD-a na Irak: 'meka' u kojoj će se Amerikanci, kao i 1991., ograničiti na masovno bombardiranje te zemlje, uništavajući vojnu i industrijsku infrastrukturu, ne dirajući i opet mrskog im Sadama Huseina. Budući da je oslabljen do najveće moguće mjere, mrski diktator više ne bi bio ozbiljna vojna prijetnja ni za kojeg susjeda, ponajprije za Izrael, ali to nipošto ne znači da on ne bi pripremao svakojake terorističke napade na isti SAD. Lakša inačica kažnjavanja Iraka od strane Amerike 'najprihvatljivija' je za većinu sudionika međunarodne protuterorističke koalicije. Nju bi vjerojatno prilično mirno primile i arapske zemlje i Izrael koji je zaokupljen rješavanjem odnosa s Palestincima, i države zapadne Europe i, hoćeš-nećeš, Rusija koja bi se u takvom slučaju vjerojatno ograničila na službene izjave poluprosvjeda ili neke diplomatske manevre. No teško da će Washington ovaj put ostati na polovičnim mjerama. U prirodnom naletu pobjedničkog zanosa George Bush i njegova momčad vjerojatno jedva čekaju da povećaju afganistanski uspjeh, a predsjednik bi osobno još htio da dovrši posao koji je počeo njegov otac prije više od deset godina. SAD će tako, nakon učvršćenja u srednjoj Aziji, imati sve izglede da se bolje učvrsti u arapskom zaleđu, odakle su ga djelomice istjerali Bagdad i Teheran 70-ih-80- ih godina prošlog stoljeća. No možda je glavni cilj iračke kampanje SAD-a o kojemu se naglas ne govori, kao i u Afganistanu, dobivanje izravnog pristupa izvorima sirovina, koji se može ostvariti samo ako se primijeni druga, 'gruba' inačica sukoba s Huseinom, tj. njegovo uklanjanje s vlasti i predaja vlasti nekim drugim vođama koji su poslušni Washingtonu. (...) No do čega može dovesti novi rat? Ponajprije do jačanja položaja islamskih fundamentalista. Oni će u tomu vidjeti znakove sve agresivnije američke borbe protiv arapskog i islamskog nacionalizma. K tome, rat s Irakom može na dnevni red staviti pitanje: kada će se Arapi početi osvećivati Amerikancima? Ta u arapskom je svijetu nemali broj protuzapadnih skupina poput Al Qaide. Sada se ne govori uzalud toliko o tzv. spavačima u takvim skupinama koji žive na području zapadnih zemalja, uključujući Ameriku. Akcija protiv Iraka može biti kap koja će uzrokovati novi udar muslimanskih ekstremista na SAD, ili pak na neku zapadnoeuropsku zemlju. Pritom je potpuno nemoguće predvidjeti kakve će se snage i kakvo oružje primijeniti, misli Viktor Kremenjuk, zamjenik direktora Instituta za SAD i Kanadu. Vjerojatno bi najgora za sve promatrače, pa i sudionike novog rata s Irakom bila inačica u kojoj bi došlo do komadanja ili raspada zemlje na nekoliko dijelova, kurdski sjever, šijitski jug i središte s arapima-sunitima i kršćanima. To ponajprije ne bi odgovaralo najbližim susjedima, Iranu, a napose Turskoj, za koje bi osnutak neovisnog Kurdistana pred njihovim vratima stvorio goleme unutarnje teškoće. No ako bi Sadama Huseina zbacili s vlasti, Amerikancima bi bilo jako teško zadržati stanje na granici između druge i treće inačice, budući da bi na pozornicu mogle stupiti nacionalističke snage unutar Iraka koje im nisu dovoljno poslušne. (...) A kako bi se mogao ponašati još jedan važan igrač na međunarodnoj pozornici - Kina. Evo što o tomu kaže ugledan ruski stručnjak za tu zemlju, doktor povijesnih znanosti Sergej Luzjanjin: Odgovor Pekinga na moguću akciju SAD-a u Iraku bit će izrazito negativan, a možda i prilično oštar. Kina ima dugogodišnje i vrlo dobre političke i gospodarske veze s Bagdadom. Treba povesti računa i o činjenici da se Kina, bez obzira na sve promjene političkog vremena u svijetu, nikada ne odriče starih prijatelja i partnera, čak i ako su neugodni za neke druge vodeće države. Dakako, Peking neće pristati na pogoršanje odnosa s SAD-om, jer je sada previše zainteresiran za njihov razvoj, ali će vjerojatno očitovati nezadovoljstvo njegovim djelovanjem u Iraku. To više što se Washington ionako odveć slobodno smjestio na području koje Kina u priličnoj mjeri smatra 'svojim'- mislim na srednju Aziju", piše Aleksandr Kuranov.