SLO 20.XII.-DELO-NEK

SLOVENIJA DELO 20. XII. 2001. Komu ostaje otpad? "Međudržavni sporazum o Nuklearnoj elektrani Krško potpisan je unatoč ozbiljnim upozorenjima da je šteta tinte za potvrdu takvoga teksta. Po načelu da je svako rješenje bolje od nikakvog rješenja. Pa ipak je taj sporazum mogao biti bolji nego što jest. Zašto? Janez Drnovšek je najprije postavio ishodišta za sporazum i tek zatim pozvao struku da iz njih napravi najviše što je moguće, pod uvjetom da ih ne mijenja. Teška zadaća kojoj, uz rijetke iznimke, nije bila dorasla. Tekst je usklađen s takvim uvjetima i na kraju i potpisan, što može značiti da je slovenska pregovaračka strana u danim okolnostima postigla najviše što se može. Pogodba s Hrvatskom nije dakle kruta zbog ishodišta koje ostaje skriveno iza nacionalnih interesa čovjeka koji vodi ovu državu. Drnovšek i Račan dogovorili su se u Rijeci da će istodobno potpisati oba sporazuma, sporazum o granici i o NEK, ali je dogovor pao u vodu, jer sada u Hrvatskoj spominju čak možebitne promjene sporazuma o granici. Dok Slovenija čeka, susjedi je ponudila na potpis sporazum o NEK i tako se pokušala držati dogovora. Drnovšek otvoreno priznaje da bi mu potpis sporazuma o granici olakšao posao u parlamentu kod ratifikacije nuklearnog sporazuma, ali na žalost, zamisao o slovenskom nacionalnom interesu koji se u njegovoj glavi pojavljuje kao uzajamnost tih dviju stvari, nije povjerio svima koji su se već postavili na suprotnu stranu paritetnog rješenja prve. Sporazum je krut i stoga što je predsjednik slovenske vlade uvjeren da je sporazum o NEK, bez obzira na neriješenu granicu, dobar i koristan za našu državu, odnosno za obje. Takvo uvjerenje neki su nazvali naivnim, jer se sporazum o NEK temelji na međusobnom povjerenju dviju država ili dvojice predsjednika vlada. Račan pokušava održati riječ ali za nju neće uložiti svoj ugled dok pojedini dijelovi dogovora između njega i Drnovšeka neće dobiti potrebnu političku potporu u Hrvatskoj. Unutarnjepolitička logika često ima prednost pred vanjskopolitičkom. Račan je za potpisivanja sporazuma doduše izjavio da će se Hrvatska brinuti za taj objekt kao za svoj i time gotovo napao suverenost Slovenije. Vjerojatno je time želio uvjeriti javnost da je načelan čovjek, da će za dvadeset godina držati riječ bez obzira na to hoće li Hrvatska iz Krškoga tada uistinu odvesti polovicu nuklearnog otpada i sudjelovati u njezinoj razgradnji. Dogovor je ipak dogovor, pa bio i tako gorak", zaključuje Matej Košir u rubrici Tema dana.