ZAGREB, 9. prosinca (Hina) - Znanstvenici sveučilišta California u San Diegu (UCSD) uspjeli su snimiti moždane stanice koje stvaraju kratkoročne i stalne veze kao odgovor na podražaje i tako prvi put ilustrirati strukturne promjene
neurona u mozgu do kojih dolazi kad spremamo kratkoročna i dugoročna sjećanja, stoji u priopćenju za tisak UCSD-a.
ZAGREB, 9. prosinca (Hina) - Znanstvenici sveučilišta California u
San Diegu (UCSD) uspjeli su snimiti moždane stanice koje stvaraju
kratkoročne i stalne veze kao odgovor na podražaje i tako prvi put
ilustrirati strukturne promjene neurona u mozgu do kojih dolazi kad
spremamo kratkoročna i dugoročna sjećanja, stoji u priopćenju za
tisak UCSD-a.#L#
"Dugoročno pamćenje koje čuvamo u mozgu traje cijeli život pa su svi
jednostavno pretpostavljali da ono mora ostaviti trajne strukturne
promjene na neuronima u mozgu", kazao je Michael A. Colicos, autor
studije objavljene u časopisu "Cell". "Iako smo imali priličan broj
pokazatelja, nikad to prije nismo direktno i vidjeli."
"Iako je većina nas pretpostavljala da je u mozgu došlo do
svojevrsnog razmještanja nastavaka živčanih stanica, to je bilo
jako teško dokazati", dodaje Yukiko Goda, profesorica biologije na
UCSD-u i voditeljica istraživanja.
"Neki su istraživači primjetili da se broj sinapsi u mozgu povećava
kao odgovor na podražaj, dok drugi nisu primjetili nikakve
promjene. Na kubičnom centimetru mozga postoji milijardu sinapsi,
pa nitko nije mogao sa sigurnošću ustvrditi da u statističkim
usporedbama gustoće sinapsi između dva uzorka postoje stvarne
razlike."
Da bi riješili taj problem, znanstvenici s UCSD-a su se
usredotočili na pojedinačne živčane stanice, točnije neurone
hipokampusa - dijela ljudskog mozga nužnog za pamćenje - i snimali
ih dok su njihove sinapse stvarale nove veze s ostalim živčanim
stanicama kao odgovor na stimulans električnim impulsima. Uspjeh
eksperimenta ovisio je o dvije nove tehnike za proučavanje
sinaptičkih veza.
Prva je metoda vizualiziranja stabala i ispune aktina - sastavnog
dijela unutrašnjeg 'kostura' stanice. Služeći se tehnikama
molekularne biologije, konstruirane su i vizualizirane
fluorescentne verzije aktina dok su neuroni mijenjali oblik i
uspostavljali nove veze. Druga je nova tehnika, koju su zajednički
razvili Goda i Sailor, metoda stimuliranja živčanih stanica
oponašanjem njihove stimulacija u mozgu.
Velika prednost te metode je da ne oštećuje stanicu. "To nitko dosad
nije istražio djelomice zato što tehnologija nije bila dovoljno
razvijena da bi se to napravilo na ovaj način," rekao je Colicos.
"Standardni način stimulacije neurona je uporaba elektrode. No,
čim stanicu ubodete elektrodom, ona počinje umirati. Zato je
prednost ove nove tehnike da stanice možemo zadržati u njihovu
normalnom fiziološkom stanju. I kad stanice koje smo izabrali
stimuliramo svjetlom, možemo izazvati one strukturne promjene koje
se zaista i događaju u mozgu - formiranje tih novih sinapsi."
U svojim su eksperimentima znanstvenici s UCSD-a otkrili da se, kad
jednom stimuliraju stanicu, aktin unutar stanice aktivira i
privremeno pomiče prema neuronima s kojima je stanica spojena.
Aktivnost prve stanice izazvala je i pomak aktina u susjednim
neuronima, koji se odmiču od aktivirane stanice. Međutim, te su
promjene u stanicama privremene, i traju oko tri do četiri minute,
potpuno nestajući nakon pet do 10 minuta.
"Kratkoročne promjene samo su dio normalnog načina na koji živčane
stanice razgovaraju jedna s drugom," kaže Colicos.
"Dugoročne promjene u neuronima nastaju tek nakon četiri podražaja
u roku od jednog sata. Sinapsa će se razdijeliti i stvorit će se nove
sinapse, proizvodeći trajnu promjenu koja će trajati do kraja
života. Kad nešto jednom čujete ili vidite, to vam u glavi ostaje
nekoliko minuta. Ako nije važno, polako blijedi i nestaje, a 10
minuta poslije informaciju potpuno zaboravljate. No, ako je
ponovno vidite ili čujete, i to se nastavi ponavljati tijekom
idućeg sata, pamtit ćete puno dulje. A stvari koje su ponovljene
mnogo puta pamtit ćete cijeli život."
Tijekom pokusa, znanstvenici nisu primjetili nikakve nove promjene
u novonastalim živčanim nastavcima, što pokazuje da su oni trajni.
"Kad jednom formirate dva nova nastavka, oni su vrlo stabilni i nema
razloga da nestanu", kaže Colicos. "To je vrsta promjene za koji
očekujete da traje do kraja života."
(Hina) jšk dgk