NOVI ZAKON O BANKAMA UVODI I ZAŠTITU POTROŠAČA

NOVI ZAKON O BANKAMA UVODI I ZAŠTITU POTROŠAČA Banke će biti dužne najmanje jednom godišnje obavijestiti, odnosno učiniti dostupnim građanima, korisnicima svojih usluga, podatke o stanju njihovih računa - kreditnih i/ili depozitnih, te im poslati dopis ili sličnu pisanu obavijest o promjeni kamatne stope prije nego što te nove kamate počne primjenjivati. Odredbe su to iz novog zakona o bankama, kojeg je Vlada uputila u prvo saborsko čitanje, a koji posebno poglavlje prvi put posvećuje zaštiti potrošača. Tim su poglavljem regulirana i pitanja ugovaranja usluga, objave općih uvjeta poslovanja, mogućnost da Hrvatska narodna banka propiše jedinstveni način izračunavanja i iskazivanja cijene kredita i depozita (efektivne stope), te mogućnosti reklamacije. Uz tu novinu, prijedlog zakona o bankama, koji je usuglašen s direktivama i smjernicama EU, uvodi i razrađuje i pitanja suradnje s ostalim nadzornim tijelima, posebno suradnju s nadzornim tijelima banaka iz zemalja članica EU, odredbe o nadzoru nad bankama na temelju konsolidiranih financijskih izvješća, uvodi institut posebne uprave, uređuje ulogu Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) u slučajevima posebne uprave i stečaja. Tako se precizira da bi posebnu upravu, koja bi morala imati najmanje dva člana, imenovao Savjet HNB-a, a na prijedlog DAB-a. Isto tako prijedlog za pokretanje stečaja, u slučajevima koje precizira zakon, daje HNB, dok bi sud stečajnu upravu od najmanje dva člana imenovao na prijedlog DAB-a. DAB bi utvrđivao i naknadu za rad i naknadu troškova stečajne uprave banke i to na teret troškova stečaja. Novost je zakona što utvrđuje i krajnji rok za završetak stečaja banke - dvije i pol godine. Upravo su manjkavosti pojedinih instituta i odredbi važećeg Zakona o bankama, kao npr. instituta privremenog upravitelja, pokretanja i vođenja likvidacije ili stečaja, mjere u postupku nadzora, ograničeni doseg odredbi o podružnicama i predstavništvima stranih banaka, razlozi zašto se pristupilo izradi posve novog, a ne izmjenama važećeg Zakona o bankama. Tako su u odnosu na važeći Zakon znatno šire i elastičnije odredbe o mogućnostima imenovanja posebne uprave. Naime, Vlada u obrazloženju novog prijedloga ocjenjuje da je do imenovanja privremenog upravitelja dolazilo prekasno zbog čega se u pravilu nije moglo poboljšati stanje u banci. Tako se novim zakonom precizira da bi središnja banka posebnu upravu mogla imenovati u slučajevima kada banka ne provodi ili nije provela naložene joj mjere za poboljšanje stanja u banci (npr. zabrana isplate dobiti, smanjenje troškova, zabrana povećanja izloženosti prema jednoj osobi, ili suspenzija jedne ili više osoba s posebnim pravima i odgovornostima), te kada stopa adekvatnosti kapitala (minimalno je to 10 posto) padne ispod jedne četvrtine. Prema novom zakonu, na posebnu bi upravu prešle ovlasti i nadležnosti uprave, morao bi joj odmah biti omogućen pristup dokumentaciji i dana sva obrazloženja, a njen član imao bi pravo udaljiti osobu koja onemogućuje njegov rad i ako je potrebno zatražiti pomoć MUP-a. U roku od šest mjeseci posebna bi uprava morala izvijestiti središnju banku o mogućnostima za pokrivanja gubitaka i mogućim mjerama za otklanjanje financijskih poteškoća, kao i procjenu uvjeta za pokretanje prisilne likvidacije ili stečaja. Prijedlog novog zakona precizira i odredbe u slučajevima redovite likvidacije banke (odluku donosi skupština), a novost su odredbe koje se odnose na prisilnu likvidaciju (o čemu odluku donosi HNB). Novi zakon napušta dosadašnju podjelu malog, srednjeg i velikog ovlaštenja za obavljanje pojedinih bankovnih poslova, a što je bilo vezano i za visinu propisanog cenzusa (visina temeljnog kapitala u iznosima 20, 40 i 60 milijuna kuna). Uvodi se, naime, jedinstveni cenzus za sve banke od 40 milijuna kuna, a u roku pet godina taj bi cenzus morale zadovoljiti i štedionice. Novi zakon propisuje i pravila prilikom pripajanja, spajanja banaka za što je potrebna suglasnost HNB-a. Središnja bi banka tu suglasnost mogla uskratiti u slučajevima kada bi takva koncentracija mogla narušiti slobodu tržišnog natjecanja, ili mogla nepovoljno utjecati na provođenje monetarne i devizne politike Hrvatske.