SAD 5. XII. AP: HOĆE LI BUSH NAPASTI SADAMA?

SJEDINJENE DRŽAVE ASSOCIATED PRESS 5. XII. 2001. Washington danas: Busha očekuje sudbonosna odluka o odnosu prema Iraku "Prije dvadeset godina predsjednik Reagan suočio se s izborom između potiskivanja komunizma u srednjoj Americi i obnove posrnule američke privrede. Izabrao je ovo drugo. Odjeci te rasprave osjećaju se ovih dana dok predsjednik Bush važe vlastite prioritete u vanjskoj i unutrašnjoj politici. Razmatra mogućnost širenja protuterorističkog rata izvan granica Afganistana s Irakom kao mogućom sljedećom metom i konkurentni cilj učvršćivanja privrede. U utorak je predsjednik bio usredotočen na privredu. Tijekom posjeta Orlandu rekao je nezaposlenima: 'Boli me što na početku blagdana nemate posao'. No, prije tjedan dana Bush je zveckao oružjem u smjeru Iraka iako mnoge savezničke zemlje smatraju da bi američka akcija, usmjerena na svrgavanje Sadama Huseina, bila ozbiljna greška. 'Trebali bismo biti jako oprezni kada raspravljamo o novim ciljevima na Bliskom Istoku', kazao je prošlog tjedna njemački kancelar Gerhard Schroeder. 'Mogli bismo si navući na vrat veće nevolje no što možemo podnijeti', naglasio je Schroeder. Nelagodu osjeća i Turska, prva muslimanska zemlja koja je u Afganistan poslala svoje oružane postrojbe. 'Ne želimo američku operaciju koja bi bila vezana za Irak', kazao je turski predsjednik Ahmet Necdet Sezer u utorak neposredno prije no što je u Ankaru stigao američki ministar vanjskih poslova Colin Powell. Turska je irački susjed i strahuje da bi američki napad na Irak mogao destabilizirati cijelu regiju. No, Bush je prošlog tjedna naznačio da gubi strpljenje kada je riječ o Huseinovu odbijanju da inspektorima UN dopusti povratak u Irak. Upitan što čeka Sadama ako ne popusti, Bush je odgovorio: 'To će već vidjeti'. Richard Perle, nekadašnji visoki dužnosnik u Pentagonu, smatra da administracija mora brzo djelovati kada je u pitanju Irak. Perle je nedavno kazao sljedeće: 'Hoćemo li čekati Sadama i nadati se najboljem, hoćemo li čekati i nadati se da neće učiniti ono što znamo da je sposoban učiniti - naime, da neće distribuirati oružje za masovno uništenje anonimnim teroristima - ili ćemo poduzeti preventivnu akciju?'(...) 'Znamo da ima bedrenicu', kaže Perle. Osim toga, administracija tvrdi da Irak ima i kemijsko i biološko oružje. Njegov nuklearni kapacitet nije tako jasan. Po Pearlovoj logici, takvu situaciju ne mijenja bitno ni prošlotjedni potez kojim je Vijeće sigurnosti UN ograničilo Sadamove mogućnosti za kupovinu materijala, potrebnih za razvoj oružja za masovno uništenje. Nova ograničenja neće polučiti željeni učinak do sljedeće godine. Po Pearlovu mišljenju, nevolje su već započele. Nekadašnji ravnatelj CIA-e James Woolsey smatra da SAD nisu dovoljno ozbiljno shvaćale Sadama nakon rata u Zaljevu. Kao primjer Woolsey navodi odgovor predsjednika Clintona na dokaze da je Sadam pokušao ubiti bivšeg predsjednika Busha prilikom njegova posjeta Kuvajtu u srpnju 1993. g. Clintonov odgovor sastojao se u ispaljivanju nekoliko krstarećih raketa u prazni stožer obavještajne službe usred noći, kazao je Woolsey. 'Ta poruka - bezobzirno ćemo upotrijebiti visoko razvijeno tehnološko oružje protiv čistačica, noćnih čuvara i zgrada - možda nije toliko utjerala Sadamu strah u kosti koliko se administracija nadala', kazao je Woolsey. Woolsey je skeptičan i kada je riječ o tvrdnjama Bushove administracije da ne postoje dokazi koji bi povezivali Irak s napadima od 11. rujna. Naznačuje da obavještajna birokracija nije kopala dovoljno duboko. 'Čovjek jednostavno mora suosjećati s predsjednikom koji se pokušava snaći u svemu tome', kaže on. 'Odluka o tome treba li nakon Afganistana krenuti u akciju protiv Iraka bit će jedna od najtežih i najvažnijih odluka koje su američki predsjednici dosada donijeli', smatra Woolsey".