IT-5.XII. LA STAMPA-HOLBROOKE: A SAD JE NA REDU IRAK

ITALIJA LA STAMPA 5. XII. 2001. Sljedeće je godine red na Saddama "(...) Richard Holbrooke bio je poznat je po tome što je 'outspoken' diplomat, odnosno pričljiv, kada je bio američki veleposlanik u UN- a zamislimo tek sada kada je privatna osoba. Mi Europljani ga poznajemo po pregovorima u Bosni, no njegova je karijera počela kad je bio vrlo mladi pomoćnik državnog tajnika za Aziju, tijekom Carterove administracije, i taj dio svijeta ostaje jedna od njegovih glavnih strasti. U petak navečer, po povratku s puta u Kinu gdje se susreo s kineskim predsjednikom Jiang Zeminom, Holbrooke je odgovarao na pitanja na jednom seminaru o ratu u Afganistanu, kojega je u New Yorku organizirala Asia Society. (...) - Slažete li s načinom vođenja rata predsjednika Busha? = Prihvaćam njegovu retoriku, pod uvjetom da ne očekujemo pobjedu poput one u Zaljevskom ratu. Neće biti mimohoda, i napori protiv terorizma moraju biti stalni, razvijajući se na raznim razinama. - Hoće li Irak biti slijedeći cilj? = Moje osobno viđenje jest da ćemo ga uzeti na nišan slijedeće godine. Administracija već priprema teren, govoreći da nisu potrebni dokazi o povezanosti s atentatima 11. rujna. Saddam je opasna individua, i sigurno iskorištava odsutnost inspektora UN-a kako bi došao do oružja za masovno uništavanje. Ne mogu reći ima li namjeru iskoristiti ih, dovodeći u pogibelj preživljavanje svog režima. No mislim da nije slučaj da se izlažemo riziku čekajući da to vidimo. - Ne bi li neki napad na Irak razbio međunarodnu koaliciju? = U toj specifičnoj operaciji izgubili bi potporu Kine i Rusije. U ovom trenutku su i Europljani, na čelu s Francuskom, protiv. No siguran sam da će nas, ako administracija uspije dobro izgraditi slučaj, na kraju slijediti u uništenju Saddama. - Upravo ste se susreli s Jiang Zeminom: zašto smatrate da Sjedinjene Države i Kina imaju povijesnu prigodu promijeniti dinamiku svojih odnosa? = Jer je rat protiv terorizma izgradio zajednički strateški interes. U posljednjih 30 godina naši su odnosi proživjeli dvije faze. Prvu od tajnog posjeta Kissingera sedamdesetih godina pa do 1989., koju obilježava suradnja na temelju uzajamnog interesa u obuzdavanju SSSR-a. Druga ide od 1989. i Tienanmena do 11. rujna, i obilježava je rastuća napetost radi nestanka zajedničkog strateškog interesa. Prijetnja terorizma sada nam omogućava izgraditi novi savez, jer je osjećaju i kineski čelnici. Jedina prava prepreka ostaje Tibet. Ako Peking neće dati autonomiju, umjereno krilo koje predvodi Dalaj Lama izgubit će vodstvo, otvarajući tako put nasilnom pokretu po modelu OVK-a na Kosovu. Naravno Zapad ne bi odgovorio čineći Kini ono što je činio Srbiji, ali bi Narodna republika proživljavala jedan razdirući unutarnji rat u potpunoj međunarodnoj izolaciji."