IT-28.XI.CORRIERE-AFGANISTANSKA KONFERENCIJA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 28. XI. 2001. Kao i Balkan? Ne, bit će gore "Prve izjave izgovorene na konferenciji u Bonnu glede budućnosti Afganistana su optimistične. No optimistička su bila i priopćenja kojima su završavali susreti koji su se održavali u raznim europskim gradovima nakon raspada jugoslavenske države. Optimistički su bili i daytonski sporazumi 1995., na kojima su iscrtane granice novih republika, ali je zapostavljen problem Kosova. (...) Dobre diplomatske konferencije počinju na kraju rata, kada se vojno stanje konačno razjasni a pobjednik nadzire teritorij. Ali u Afganistanu (kao i u Jugoslaviji 1995.) političko-vojna slika izgleda nejasna. Znamo da talibanska država pada, no nije isključeno da jedan dio njene vojske neće preživjeti u planinama i početi voditi gerilski rat. Znamo da je režim prijatelj Bin Ladena izgubio igru, ali ne znamo pobjednika. (...) Rizik je dakle da se ne upadne u stanje slično onome u raspadnutoj Jugoslaviji između 1992. i 1995.. Bonnski pregovori mogli bi postati taocem operacija na terenu i odražavati njihov razvoj. Ili bi mogli proizvesti sporazume koje najsnažnije skupine, dok će imati nade da će poboljšati svoj položaj, odbiti poštivati. Optimisti, s pravom, ukazuju, da je zemlji potreban mir i da ga ova želi. Realisti podsjećaju da su se Afganistanci, tijekom svoje povijesti, češće borili međusobno nego protiv vanjskih neprijatelja. U događajima posljednjih dvadeset godina Sovjeti su imali velike odgovornosti, no sukobi su počeli prije njihovog dolaska, i nastavili su se nakon njihovog odlaska. Mnogo ovisi od Amerikanaca i načina na koji će iskoristiti svoju snagu. No Bush nije na teren poslao bombardere i marince kao bi obnovio Afganistan. Pokrenuo je rat kako bi Bin Ladena lišio njegove pozadine. Dvojici novinara koji su ga pitali 'Hoćemo li ipak dobiti rat i ako ga ne uhitimo?', predsjednik je filozofski odgovorio: 'Dobili bi rat, jer, ako ništa drugo, zbacili smo talibanski režim'. U Washigtonu u međuvremenu mnogi misle da se afganistansko poglavlje može smatrati zaključenim i da je došao trenutak napasti terorizam na 'drugoj fronti', vjerojatno u Iraku. To je ekstremna teza, koju možda predsjednik ne dijeli. Uz ratobornu i nepopustljivu Ameriku postoji i druga Amerika, svjesna važnosti koju je Afganistan dobio za njenu sliku u svijetu. No, na kraju, sudbina te zemlje ovisi od mudrosti i umjerenosti njenih političkih frakcija. Ako žele biti pomognuti, Afganistanci moraju poglavito pomoći sebi samima", piše Sergio Romano.