US-rat-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi CSM 2. XII. PREOBLIKOVANJE AFGANISTANA: UČITI IZ GREŠAKA SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR2. XII. 2001.Preoblikovanje Afganistana: učiti iz grešaka"Moguće je da bi SAD i
njegovi saveznici mogli dobiti rat, svrgnuvši talibane, da bi nakon toga izgubili političku kampanju rekonstrukcije Afganistana. Uspješnih primjera rekonstruiranja tako razorene zemlje prepune političkih frakcija nema. No postoje mnogi neuspješni primjeri iz kojih se može učiti. Bosna i Somalija dva su suprotna primjera. Bosna predstavlja maksimalistički model. Međunarodna zajednica osmislila je opsežnu soluciju, pokušavajući prevladati etničke podjele i nasljeđe autoritarnog sistema vladanja gradnjom demokracije (...). Organizirala je izbore, pokušala izraditi institucije i poticala je mirenje. Šest godina i više od 50 milijuna dolara kasnije, jasno je da ovo rješenje zahtijeva ogromne resurse iz inozemstva i veoma dugoročnu uključenost. Napredak u Bosni bolno je spor jer je zamisao o ujedinjenoj Bosni privlačnija međunarodnoj zajednici nego građanima te zemlje. Somalija predstavlja drugi ekstrem: nemar. Međunarodna je zajednica prvo pokušala osmisliti grandiozno rješenje za Somaliju,
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
2. XII. 2001.
Preoblikovanje Afganistana: učiti iz grešaka
"Moguće je da bi SAD i njegovi saveznici mogli dobiti rat, svrgnuvši
talibane, da bi nakon toga izgubili političku kampanju
rekonstrukcije Afganistana. Uspješnih primjera rekonstruiranja
tako razorene zemlje prepune političkih frakcija nema.
No postoje mnogi neuspješni primjeri iz kojih se može učiti. Bosna i
Somalija dva su suprotna primjera.
Bosna predstavlja maksimalistički model. Međunarodna zajednica
osmislila je opsežnu soluciju, pokušavajući prevladati etničke
podjele i nasljeđe autoritarnog sistema vladanja gradnjom
demokracije (...). Organizirala je izbore, pokušala izraditi
institucije i poticala je mirenje. Šest godina i više od 50 milijuna
dolara kasnije, jasno je da ovo rješenje zahtijeva ogromne resurse
iz inozemstva i veoma dugoročnu uključenost.
Napredak u Bosni bolno je spor jer je zamisao o ujedinjenoj Bosni
privlačnija međunarodnoj zajednici nego građanima te zemlje.
Somalija predstavlja drugi ekstrem: nemar. Međunarodna je
zajednica prvo pokušala osmisliti grandiozno rješenje za Somaliju,
no nikada nije uložila dovoljno resursa, da bi se povukla kada se
politička cijena intervencije povećala.
(...) Međunarodna zajednica pokušala je oformiti široku koaliciju
među vrhovnim vojnim zapovjednicima. Pod pritiskom međunarodnih
nevladinih organizacija, koje su brinule da bi ovaj pristup mogao
isključivati druge, legitimnije sudionike, proces je proširen kako
bi uključivao plemenske starješine, žene i općenito članove
civilnog društva.
Na tim sastancima nije ugovoreno ništa, a tada je humanitarnu
intervenciju pokvarilo nasilje. Prvo se povukao SAD, a zatim i UN.
Ostavljeni na cjedilu, Somalci su postupno došli do rješenja. Sela
i klanovi su se vratili starim metodama rješavanja problema.
Somalci nisu napredovali, ali su opstajali mnogo bolje nego što je
to bio slučaj za vrijeme najgorih sukoba. Nekoliko godina, ovo je
djelovalo kao dosta dobro rješenje, no sada otkrivamo kako je 'Al
Ittihad', teroristička skupina povezana s 'Al Qaidom',
funkcionirala nekažnjeno u rupama ovog labavog sistema.
Niti jedna od ove dvije zemlje ne nudi model za međunarodnu
zajednicu koji bi ova mogla primijeniti u Afganistanu. Zbaciti
talibane a zatim ostaviti zemlju u rukama koalicije vrhovnih vojnih
zapovjednika bilo bi izuzetno opasno. Moglo bi doći do dodatnih
borbi no, još gore, moglo bi biti i previše nekontroliranog
prostora u kojem bi se novi i stari problemi, od terorističkih
skupina do trgovine heroinom, nastavili množiti.
Antitalibanske snage nisu same po sebi ništa bolje od talibana,
iako je trenutno u njihovom interesu surađivati s SAD-om i
međunarodnom zajednicom. Pokušaj ponovne izgradnje Afganistana u
modernu državu zahtijevao bi ogromnu intervenciju i vremenski
neograničenu okupaciju. Čak da su resursi i dostupni, dugoročna
okupacija muslimanske zemlje od strane Zapada stvorila bi opasnu
reakciju u cijelom muslimanskom dijelu svijeta.
Međunarodna zajednica treba se držati smjera između nametanja
rješenja i zanemarivanja. Početni cilj mora biti skroman: zadržati
dovoljno međunarodnih snaga da bi se osiguralo kako zemlja neće
ponovno postati uporištem međunarodnog terorizma, ili da se barem
zna događa li se ovo; i surađivati sa skupinama koje imaju određenu
kontrolu u svakom području kako bi se obnovilo dovoljno sigurnosti
da bi se omogućio svakodnevni život.
Postavljanje okvira za novu afganistansku državu mora čekati. Da bi
on bio demokratičan, treba pričekati još dulje, posebice u vrijeme
kada će se bijes na SAD i Zapad vjerojatno pretvoriti u nepovjerenje
prema demokraciji.
Za UN postoji uloga; niti jedna druga organizacija ne može
osigurati nadzor. No ovo ne smije biti tipična misija UN-a, uz
mnoštvo međunarodnih mirotvoraca i birokrata koji pokušavaju
upravljati zemljom. UN mora ostvariti mnogo diskretnije prisustvo
kako bi pomogao članovima nove koalicije da nastave dijalog među
sobom, rasprave o problemima onih koji su isključeni i uskladili
rad agencija i skupina koje pokušavaju uspostaviti normalni
život.
Ovo je dovoljan zadatak za nekoliko slijedećih godina a vjerojatno
je i najviše što se može pokušati bez da se potakne još bijesa i
mržnje. Ambiciozniji projekti mogu čekati", piše Marina Ottaway.