NJ 28.XI.-DPA-BUSH I MOĆ

NJEMAČKA DPA 28. XI. 2001. Bush koristi 'rat protiv terora' za igradnju svoje moći 'Rat protiv terorizma' pruža američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu priliku da poveća moć Bijele kuće - i on je koristi. Na užas mnogih kongresnih političara, boraca za ustavna i građanska prva, republikanac je prisvojio prava koja je do sada dijelio s parlamentom i neovisnim pravosuđem. U jednoj analizi 'Washington Post' je zaključio da nijedan predsjednik od svršetka Vijetnamskoga rata i afere Watergate 70-ih godina, nije imao tako prevladavajuću ulogu. Tako i nikako drukčije i treba biti, drže predsjednikovi savjetnici. 'Prava u ratno doba načelno su u rukama izvršne vlasti', kaže predsjednikov glasnogovornik Ari Fleischer. U tom ratu ona mora biti kadra djelovati čvrsto i brzo, kako je predsjednik Franklin D. Roosevelt radio u Drugom svjetskom ratu. Ali: Roosevelt je radio s kongresovom službenom objavom rata iza leđa. 'Sada predsjednik Bush bez takve objave rata koristi Rooseveltovo ponašanje kao opravdanje za svoj vlastiti zastrašujući prodor protiv korektnog postupka', ljuti se konzervativni kolumnist William Safire u 'New York Timesu'. Safire, nekoć pisac zajedljivih govora za američkog predsjednika Richarda Nixona i njegovog zamjenika Spire Agnewa, poziva se na Bushov nalog da se strance osumnjičene za terorističke djelatnosti dovodi pred vojni sud - zbog zaštite državnih tajna vjerojatno iza zatvorenih vrata i bez prava na priziv. Roosevelt je osam njemačkih špijuna doveo pred vojni sud, šestorica su smaknuta na električnoj stolici. To nije jedina, ali je najupadljivija Bushova mjera u izravnoj vezi s protuterorističkom kampanjom, koja je liberale nagnala na barikade. 'Ne razumijem zašto se sve to mora događati putem uredbe Bijele kuće', rekao je demokratski senator Patrick Leahy. 'Zašto ne vjerujemo normalnom postupku vlade?' Ali i Leahy zna da legislativa i egzekutiva u SAD-u oduvijek natežu vlast da bi od nje uzeli što je moguće veći komad. Od Vijetnama i Watergatea predsjednici su općenito izgubili moć. Iz niza odluka strši tako zvani War Powers Act koji od predsjednika zahtijeva da 'neobjavljene' akcije postrojba najkasnije poslije tri mjeseca pošalje parlamentu na blagoslov ili ih dokonča. Nijedan dužnosnik u Bijeloj kući, bez obzira na stranačku pripadnost, nije to priznao - a ipak to mora politički uzeti u obzir. Svaki predsjednik brani svoje ovlasti zubima i noktima i izgrađuje ih kad god može. Bush je tomu bio sklon još i prije terorističkih napada 11. rujna. Bilo da se radi o reformi tijela za useljavanje ili o smanjenju nuklearnih bojnih glava za dvije trećine, predsjednik želi to provoditi bez konzultacija ili odobrenja kongresa. Kao što je nekoć Nixon odbio objavljivanje tonskih zapisa Watergatea pozivajući se na 'povlasticu egzekutive', Bush je parlamentu onemogućio uvid u prijepornu djelatnost radne skupine za energetsku politiku pod predsjedavanjem podpredsjednika Richarda Cheneya. Ako se radi o dobrobiti i bolu zemlje ili se čini da se o tomu radi, predsjednik obično dobiva prevlast. Stoga za sada nema veće oporbe protiv Bushovih postupaka. Stanovništvu koje po ispitivanjima mišljenja s gotovo 90 posto podupire Busha, to je zadnja briga. I borci za ustavna prava u sadašnjem slučaju drže da je borba protiv terorizma toliko značajna da moć Bijele kuće treba gledati u sasma novom svjetlu", piše Herbert Winkler.