ZAGREB, 27. studenoga (Hina) - Najzanimljivija vijest koja je stigla iz tvrtke Advanced Cell Technology (ACT) nije bila ta da su znanstvenici klonirali ljudski embrij - koliko god velika ona bila - nego ta da su uspjeli navesti
ljudsku jajnu stanicu da se samostalno počne dijeliti i razvijati, baš kao embrij.
ZAGREB, 27. studenoga (Hina) - Najzanimljivija vijest koja je
stigla iz tvrtke Advanced Cell Technology (ACT) nije bila ta da su
znanstvenici klonirali ljudski embrij - koliko god velika ona bila
- nego ta da su uspjeli navesti ljudsku jajnu stanicu da se
samostalno počne dijeliti i razvijati, baš kao embrij. #L#
Ljudsko jajašce razvilo se u embrij bez dodatka genetskoga
materijala spermija pa bi taj embrij bio klon svoje majke, piše BBC
News Online.
I mogao bi biti izvor korisnih matičnih stanica koje bi se mogle
razviti u nadomjesna tkiva i organe kojima bi se liječile
degenerativne bolesti.
Dok za neke znanstvenike to nadrasta etičke dvojbe o
"konvencionalnom" kloniranju, za druge je to samo još jedan dokaz
da je znanost otišla predaleko.
Partenogeneza, odnosno embrionalni razvoj neoplođene jajne
stanice, zabilježena je u mnogih nižih životinjskih vrsta, posebno
insekata. U mnogih insekata poput pčele i mrava, partenogeneza
povećava broj trutova. Iz oplođenih jajašaca razvijaju se matice i
radilice.
Nijedna viša životinjska vrsta ne razmnožava se na taj način. No,
partenogeneza je umjetno izazvana u žaba i zmija, iako je često
rezultirala abnormalnim razvojem. Ta tehnika, međutim, nije
izvedena na ljudima. Sve dosad.
U normalnim okolnostima embrij se stvara i počinje razvijati tek
kad se spermij spoji s jajašcem i kad su prisutni svi geni.
Iako zrele jajne stanice i spermiji obično imaju samo pola
genetskoga materijala tipične tjelesne stanice, genetski
materijal jajašaca smanjuje se na pola razmjerno kasno u ciklusu
sazrijevanja.
Ako se jajna stanica na neki način aktivira prije tog stadija, ona
još ima sve gene - i može se razviti u klonirani embrij.
Matične stanice izvedene iz partenogenetski aktiviranoga embrija
vjerojatno ne bi bile odbačene nakon transplantacije. Takve
stanice mogle bi izazivati manje moralnih dvojbi za neke ljude nego
matične stanice dobivene "konvencionalnim" kloniranjem.
Znanstvenici iz ACT-a tvrde da bi se ova tehnika mogla koristiti u
žena sa srčanim bolestima kojima bi se mogle uzeti njihove jajne
stanice i aktivirati u laboratoriju kako bi proizvodile matične
stanice. Te matične stanice mogle bi se razviti u stanice srčanoga
mišića koje bi se moglo presaditi u ženu i izliječiti oboljeli dio
srca.
Slična tehnika uzgoja matičnih stanica za liječenje muškaraca bila
bi kompliciranija. Bile bi potrebne neke genetske manipulacije
poput prenošenja dviju jezgri iz spermija u jajašce kojemu je
izvađena jezgra.
Istraživači su izvijestili kako su uspjeli navesti jajašca miševa i
zečeva da se dijele u embrije. Još 1983. dokazano je da se matične
stanice izolirane iz partenogenetskog mišjeg embrija mogu
razvijati u različita tkiva, uključujući živce i mišiće.
U eksperimentu ACT-a 22 jajne stanice izložene su djelovanju
kemikalija. Nakon pet dana uzgoja u laboratorijskim kulturama,
šest jajašaca razvilo se u embrij, ali nijedna nije sadržala
takozvanu unutarnju staničnu masu iz koje nastaju matične
stanice.
Budući da bi za žene partenogeneza uključivala manipulaciju
jezgrom bez dodatnoga genetskog materijala, mogla bi biti etički
prihvatljivija metoda proizvodnje matičnih stanica od
konvencionalnog prenošenja DNK iz jezgre druge osobe.
Vijest objavljena u nedjelju, velik je napredak u ljudskim
genetskim manipulacijama i veće je iznenađenje nego stvaranje
prvih ljudskih kloniranih embrija koje se već neko vrijeme očekuje.
Uz to, riječ je i o napretku s još dalekosežnijim mogućnostima
primjene.
(Hina) dgk dgk