BA-YU-UN-SUD-POLITIKA-Organizacije/savezi-Sudovi-Ratovi-Kriminal NJ 26. XI. TAZ: HAAŠKI SUD NE SMIJE SE U BUDUĆNOSTI POKORAVATI NIČIJIM INTERESIMA NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG26. XI. 2001.Ograničena zadovoljština"Slobodan Milošević morat
će odgovarati i za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. No, žrtvama će predstojeći proces pred sudom UN za ratne zločine donijeti tek ograničenu zadovoljštinu. Naime, ogromni vojni obavještajni aparat članica NATO-a, angažiran na području bivše Jugoslavije, još nije uspio uhvatiti ostale glavne odgovorne osobe za 'etnička čišćenja' u razdoblju od 1992. do 1995. g. To je neshvatljivo s obzirom na ukupno više od 200 tisuća mrtvih -napokon, upravo svjedočimo primjeru što se može učiniti kada SAD i članice NATO-a zaista žele uhvatiti teroriste. U Bosni nije trebalo u tu svrhu čak ni započinjati rat - bila je zaista dovoljna jedna policijska akcija. Zato se nameće dojam da javni zahtjev nije popraćen odgovarajućom političkom voljom.Povijest kaznenog gonjenja ratnih zločinaca na području bivše Jugoslavije obilježena je od samog početka određenim nelogičnostima. Politički interesi raznih strana prečesto previše utječu na politiku suda. To vrijedi i u slučaju Milošević. Bivši jugoslavenski predsjednik čak u neku ruku ima pravo kada tvrdi da je
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
26. XI. 2001.
Ograničena zadovoljština
"Slobodan Milošević morat će odgovarati i za zločine počinjene u
Bosni i Hercegovini. No, žrtvama će predstojeći proces pred sudom
UN za ratne zločine donijeti tek ograničenu zadovoljštinu. Naime,
ogromni vojni obavještajni aparat članica NATO-a, angažiran na
području bivše Jugoslavije, još nije uspio uhvatiti ostale glavne
odgovorne osobe za 'etnička čišćenja' u razdoblju od 1992. do 1995.
g. To je neshvatljivo s obzirom na ukupno više od 200 tisuća mrtvih -
napokon, upravo svjedočimo primjeru što se može učiniti kada SAD i
članice NATO-a zaista žele uhvatiti teroriste. U Bosni nije trebalo
u tu svrhu čak ni započinjati rat - bila je zaista dovoljna jedna
policijska akcija. Zato se nameće dojam da javni zahtjev nije
popraćen odgovarajućom političkom voljom.
Povijest kaznenog gonjenja ratnih zločinaca na području bivše
Jugoslavije obilježena je od samog početka određenim
nelogičnostima. Politički interesi raznih strana prečesto previše
utječu na politiku suda. To vrijedi i u slučaju Milošević. Bivši
jugoslavenski predsjednik čak u neku ruku ima pravo kada tvrdi da je
sud za ratne zločince politička manifestacija. Doduše, drugačija
no što on misli. Nema se što reći protiv hrabre glavne tužiteljice
Carle del Ponte, koja od NATO-a zahtijeva više uhićenja. Najvažniji
grijeh počinje je davno prije njezina vremena. Kada je međunarodna
zajednica trebala Miloševića kako bi dokončala rat u Bosni, usprkos
već tada vidljivim dokazima koji su ga teško teretili, nitko nije ni
spominjao njegovo izvođenje pred sud na klupi za ratne zločince.
Umjesto toga, Miloševiću je dopušteno da pomogne pri utvrđivanju
kompromisa koji je faktički podijelio Bosnu i time još i nagradio
etničke čistače. Ni sud za ratne zločince nije se usudio pokrenuti
istragu protiv njega.
Naravno, tadašnji je glavni posrednik Richard Holbrooke pokušao
udvaranjem Miloševiću izmamiti kompromise i istodobno izbjeći rat
NATO-a protiv Jugoslavije. No, činjenica da je sud za ratne
zločince - ipak je riječ o instituciji Ujedinjenih naroda -
sudjelovao u toj igri otvorila je već tada pitanja u vezi s njegovom
nezavisnošću. Činjenica je da je manevarski prostor suda u
međuvremenu proširen. No, da bi sud UN za ratne zločince ubuduće
uistinu sudio, mora biti u potpunosti nezavisan", smatra Erich
Rathfelder.