FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NJ 26. XI. TAZ: HAAŠKI SUD NE SMIJE SE U BUDUĆNOSTI POKORAVATI NIČIJIM INTERESIMA

BA-YU-UN-SUD-POLITIKA-Organizacije/savezi-Sudovi-Ratovi-Kriminal NJ 26. XI. TAZ: HAAŠKI SUD NE SMIJE SE U BUDUĆNOSTI POKORAVATI NIČIJIM INTERESIMA NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG26. XI. 2001.Ograničena zadovoljština"Slobodan Milošević morat će odgovarati i za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. No, žrtvama će predstojeći proces pred sudom UN za ratne zločine donijeti tek ograničenu zadovoljštinu. Naime, ogromni vojni obavještajni aparat članica NATO-a, angažiran na području bivše Jugoslavije, još nije uspio uhvatiti ostale glavne odgovorne osobe za 'etnička čišćenja' u razdoblju od 1992. do 1995. g. To je neshvatljivo s obzirom na ukupno više od 200 tisuća mrtvih -napokon, upravo svjedočimo primjeru što se može učiniti kada SAD i članice NATO-a zaista žele uhvatiti teroriste. U Bosni nije trebalo u tu svrhu čak ni započinjati rat - bila je zaista dovoljna jedna policijska akcija. Zato se nameće dojam da javni zahtjev nije popraćen odgovarajućom političkom voljom.Povijest kaznenog gonjenja ratnih zločinaca na području bivše Jugoslavije obilježena je od samog početka određenim nelogičnostima. Politički interesi raznih strana prečesto previše utječu na politiku suda. To vrijedi i u slučaju Milošević. Bivši jugoslavenski predsjednik čak u neku ruku ima pravo kada tvrdi da je
NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 26. XI. 2001. Ograničena zadovoljština "Slobodan Milošević morat će odgovarati i za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. No, žrtvama će predstojeći proces pred sudom UN za ratne zločine donijeti tek ograničenu zadovoljštinu. Naime, ogromni vojni obavještajni aparat članica NATO-a, angažiran na području bivše Jugoslavije, još nije uspio uhvatiti ostale glavne odgovorne osobe za 'etnička čišćenja' u razdoblju od 1992. do 1995. g. To je neshvatljivo s obzirom na ukupno više od 200 tisuća mrtvih - napokon, upravo svjedočimo primjeru što se može učiniti kada SAD i članice NATO-a zaista žele uhvatiti teroriste. U Bosni nije trebalo u tu svrhu čak ni započinjati rat - bila je zaista dovoljna jedna policijska akcija. Zato se nameće dojam da javni zahtjev nije popraćen odgovarajućom političkom voljom. Povijest kaznenog gonjenja ratnih zločinaca na području bivše Jugoslavije obilježena je od samog početka određenim nelogičnostima. Politički interesi raznih strana prečesto previše utječu na politiku suda. To vrijedi i u slučaju Milošević. Bivši jugoslavenski predsjednik čak u neku ruku ima pravo kada tvrdi da je sud za ratne zločince politička manifestacija. Doduše, drugačija no što on misli. Nema se što reći protiv hrabre glavne tužiteljice Carle del Ponte, koja od NATO-a zahtijeva više uhićenja. Najvažniji grijeh počinje je davno prije njezina vremena. Kada je međunarodna zajednica trebala Miloševića kako bi dokončala rat u Bosni, usprkos već tada vidljivim dokazima koji su ga teško teretili, nitko nije ni spominjao njegovo izvođenje pred sud na klupi za ratne zločince. Umjesto toga, Miloševiću je dopušteno da pomogne pri utvrđivanju kompromisa koji je faktički podijelio Bosnu i time još i nagradio etničke čistače. Ni sud za ratne zločince nije se usudio pokrenuti istragu protiv njega. Naravno, tadašnji je glavni posrednik Richard Holbrooke pokušao udvaranjem Miloševiću izmamiti kompromise i istodobno izbjeći rat NATO-a protiv Jugoslavije. No, činjenica da je sud za ratne zločince - ipak je riječ o instituciji Ujedinjenih naroda - sudjelovao u toj igri otvorila je već tada pitanja u vezi s njegovom nezavisnošću. Činjenica je da je manevarski prostor suda u međuvremenu proširen. No, da bi sud UN za ratne zločince ubuduće uistinu sudio, mora biti u potpunosti nezavisan", smatra Erich Rathfelder.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙