IT-HR-manjine-zločini-Politika IT-21.XI.AVVENIRE- FOJBE 1 ITALIJAAVVENIRE21. XI. 2001."Strijeljajte ih""'Osuđeni na strijeljanje, uz trajni gubitak građanskih i političkih prava, kao i konfiskaciju imovine'. Tako je napisano na
potvrdama o smrti Carla Colussija i Nerine Copetti, bračnog para nestalog 8. kolovoza 1945., kada su se u Rijeku probile Titove postrojbe, divljajući nad Talijanima nasiljem barbarske horde: Italija je izgubila rat i Jugoslavija je odmah počela provoditi etničko čišćenje. 'Osuđeni na strijeljanje...'. Danas od Nerine, stare 31 godinu, domaćice, majke troje djece, ostaju samo hladni dokumenti 'Jugoslavenskog vojnog suda', ali i jedno pismo koje je njen otac, Giorgio Copetti, napisao pet godina nakon događaja, 1950., drugoj kćeri Mariji: tada već optanti, 'preživjeli' članovi obitelji, su se okupljali, nadajući se da će još nešto saznati o Nerini i njezinom mužu novinaru Carlu. (...)Nakon mjeseci tužne potrage Nerininu majku Reginu, primio je hrvatski pukovnik Holjavec: 'Nakon što je izvadio spise, teškim izrazom kazao joj je doslovno: 'Prekasno, presuđeno im je 26. kolovoza 1945.'. Dok je majka prosvjedovala radi počinjenog
ITALIJA
AVVENIRE
21. XI. 2001.
"Strijeljajte ih"
"'Osuđeni na strijeljanje, uz trajni gubitak građanskih i
političkih prava, kao i konfiskaciju imovine'. Tako je napisano na
potvrdama o smrti Carla Colussija i Nerine Copetti, bračnog para
nestalog 8. kolovoza 1945., kada su se u Rijeku probile Titove
postrojbe, divljajući nad Talijanima nasiljem barbarske horde:
Italija je izgubila rat i Jugoslavija je odmah počela provoditi
etničko čišćenje. 'Osuđeni na strijeljanje...'. Danas od Nerine,
stare 31 godinu, domaćice, majke troje djece, ostaju samo hladni
dokumenti 'Jugoslavenskog vojnog suda', ali i jedno pismo koje je
njen otac, Giorgio Copetti, napisao pet godina nakon događaja,
1950., drugoj kćeri Mariji: tada već optanti, 'preživjeli' članovi
obitelji, su se okupljali, nadajući se da će još nešto saznati o
Nerini i njezinom mužu novinaru Carlu. (...)
Nakon mjeseci tužne potrage Nerininu majku Reginu, primio je
hrvatski pukovnik Holjavec: 'Nakon što je izvadio spise, teškim
izrazom kazao joj je doslovno: 'Prekasno, presuđeno im je 26.
kolovoza 1945.'. Dok je majka prosvjedovala radi počinjenog
zlodjela, jedan je drugi časnik kazao da je Carlo bio špijun te da je
dao ubiti tko zna koliko partizana! (...)'. (...)
Rijeka je živjela u strahu, umiralo a da se i nije znalo zašto, i
nije bilo moguće čak ni odati posljednju počast posmrtnim ostacima.
'Vojni sud nam je izdao ovaj dokument', završava Giorgio Copetti,
'Narodni sud Rijeke. Colussi Carlo i Copetti Nerina od navedenog su
suda osuđeni na smrtnu kaznu strijeljanjem. Rezultira da je presuda
izvršena. Nije poznat ni datum ni mjesto izvršenja...'.(...)
Danas Fabio, jedan od troje djece Nerine i Carla, zajedno s djedovim
pismom, nam pokazuje sve navedene dokumente. (...) Zna da je čovjek
koji je ubio njegove roditelje još uvijek živ i nekažnjen, u Rijeci.
Priča Nerine i Carla je ista kao i mnogih: tih mjeseci je netragom
nestalo 20.000 Talijana Istre, Rijeke i Dalmacije, i danas su svi
pogrešno klasificirani pod pojmom 'fojbi'. (...)", piše Lucia
Bellaspiga.