IT-21.XI.AVVENIRE- FOJBE 2

ITALIJA AVVENIRE 21. XI. 2001. Hrvat, ali bogat? Mora umrijeti "Ivan Sopianac je Hrvat ali se njegove priče podudaraju s onima njegove talijanske braće u nesreći: njegov je otac u Zagrebu bio bogat industrijalac, posjedovao je rafinerije nafte, što je bio težak 'grijeh' za Titov režim: 'Nakon rata 1945. mojeg je oca pokupila komunistička policija koja ga je pozvala da pokloni svoje rafinerije narodu. Potom je pobjegao u Trst, inače bi završili kao i svi drugi...'. Drugi su 'prvi taksist u Zagrebu, koji je 1912. počeo taj posao', sjeća se Sopianac, 'i bio je ubijen batinama kao narodni neprijatelj'. Ili vlasnici 17 kina koja su tada radila u Zagrebu: 'Jedan je Titov zakon govori da je svatko tko je tijekom Drugog svjetskog rata 'surađivao' s neprijateljem bio kriv za zločin protiv dostojanstva jugoslavenskog naroda. Sve su to bili izgovori kako bi se ubilo svakog tko nešto posjeduje i uzelo njegovu imovinu. (...) U zagrebačkoj bolnici pokupljeni su svi bolesnici, vojni i civilni. Dolazili su kamioni ljudi koje se trebalo baciti u jame, čak i opatice. (...) Vidite li što se događa ovih godina u bivšoj Jugoslaviji, mržnje, nasilje? Tada je sve bilo isto tako: na Balkanu ljudski život vrijedi manje od onog jedne kokoši. Nismo svi divlji, ali se dobri boje i nadvladavaju necivilizirani'. Od tada Sopianac vodi svoju bitku: 'I mi, kao i talijanski optanti, smo bili primorani napustiti svu imovinu koju je izvlastila titoistička diktatura. Ako je istina da je danas Hrvatska demokratska zemlja, zašto sve ne prizna, ne vrati ljudima njihova dobra, ne otvori fojbe i pismohrane? I ja tamo dolje imam svoju kuću, rafineriju...'. No Sopianac poglavito traži rehabilitiranje oca od strane suda u Zagrebu: Suđenje farsa utvrdilo je da je bio suradnik fašista'. To uistinu prevršuje mjeru, obzirom da danas u Jeruzalemu među Pravednima, pored Schindlera, stoji upravo njegov otac: radi toga što je spasio mnoge židovske obitelji od progona hrvatskih fašista."