SL-jugokomunisti-zločin-Glasila/mediji-Politika-Sudovi SLOVENIJA-DRUŽINA-8.XI. TKO JE ZLOČINAC A TKO ZAPRAVO KOLABORACIONIST? SLOVENIJADRUŽINA8. XI. 2001.Zamagljivanje"Na međunarodnoj konferenciji uz desetu obljetnicu samostalnosti
25. listopada u Kopru kao svečani govornik nastupio je predsjednik Republike. Između ostaloga je rekao ,, Nema opravdanja za kolaboraciju i nema opravdanja za likvidacije bez presude". Kasnije je za list "Delo" izjavio - "Zločin je zločin i prema njemu se na takav način treba i odnositi" (30. listopada).Što je bio razlog za riječi o poratnim likvidacijama i kolaboraciji koje nisu imale nikakve veze sa samom proslavom? Za riječi o likvidacijama razlog je bez sumnje u novim i novim svjedočenjima o masovnim grobnicama, a za riječi o kolaboraciji to je misao da zločini nisu teretili samo lijevu stranu. Riječima da nema opravdanja ni za jedno ni za drugo svakako se možemo suglasiti ako ih shvaćamo u njihovu stvarnom, nepatvorenom značenju. A što se tiče revolucionarnih poratnih likvidacija potrebno je vrlo jasno reći da se kod njih nije radilo ni o kakvoj grešci, kako se to moglo puno puta čuti. Radilo se o planiranom i naručenom partijskom
SLOVENIJA
DRUŽINA
8. XI. 2001.
Zamagljivanje
"Na međunarodnoj konferenciji uz desetu obljetnicu samostalnosti
25. listopada u Kopru kao svečani govornik nastupio je predsjednik
Republike. Između ostaloga je rekao ,, Nema opravdanja za
kolaboraciju i nema opravdanja za likvidacije bez presude".
Kasnije je za list "Delo" izjavio - "Zločin je zločin i prema njemu
se na takav način treba i odnositi" (30. listopada).
Što je bio razlog za riječi o poratnim likvidacijama i kolaboraciji
koje nisu imale nikakve veze sa samom proslavom? Za riječi o
likvidacijama razlog je bez sumnje u novim i novim svjedočenjima o
masovnim grobnicama, a za riječi o kolaboraciji to je misao da
zločini nisu teretili samo lijevu stranu. Riječima da nema
opravdanja ni za jedno ni za drugo svakako se možemo suglasiti ako
ih shvaćamo u njihovu stvarnom, nepatvorenom značenju.
A što se tiče revolucionarnih poratnih likvidacija potrebno je vrlo
jasno reći da se kod njih nije radilo ni o kakvoj grešci, kako se to
moglo puno puta čuti. Radilo se o planiranom i naručenom partijskom
zločinu koji je ujedno bio najveći zločin u našoj povijesti. Radilo
se o ni manje ni više nego o holokaustu, za masovno uništenje
nedužnih sunarodnjaka. Bilo je na desetine tisuća ubijenih. Radilo
se o umorstvu ne samo mladića i muževa koji su se oružjem
suprotstavili revoluciji nego i za ubojstva civila, pa i žena i
djece. Radilo se ujedno o sadističnom, bestijalnom, surovom
ponižavanju, za mučenje glađu, prebijanju i torturi žrtava. Za sve
to uistinu nema nikakva opravdanja.
Prije nego što osudimo kolaboraciju potrebno je konstatirati što je
kolaboracija i tko je kolaborirao.
Nikakve sumnje nije u tome KPS kolaborirala sa Staljinom još pred
revoluciju i naravno za njezino vrijeme trajanja. Kad je 22. lipnja
1941. Hitler najavio, CK KPS je izdao poseban letak u kojemu je
priopćio da je ,,velebna borba koju bojuje veličanstvena crvena
armija... pod genijalnim vodstvom svojega i našega velikega
Stalina, ujedno i sveti nacionalni rat slovenskog naroda". CK KPS u
letku je pozvala narod da se okupi u jedinstvenu Osvobodilnu frontu
protiv imperijalističkih okupatora. S time je CK nedvoumno pozvao
Slovence u revoluciju skupa sa Staljinom. On se je uistinu borio
ujedno i sa zapadnim saveznicima protiv fašističko-nacističkih
okupatora, no dok su se zapadni saveznici borili za pobjedu
demokracije u Europi, dotle se je Staljin borio za uvođenje
partijskog totalitarizma. A, usput, u to je vrijeme Staljin na
savjesti imao više od milijun nedužnih žrtava.
Konačni rezultat komunističke revolucije u Sloveniji bio je taj da
je "slovenski narod zbog partizanskog NOB-a izgubio 60 do 70 tisuća
života" (Drobnič, tjednik "Demokracija" broj 43). U isto je vrijeme
talijanski okupator tijekom rata u Sloveniji izgubio 304, a
njemački 480 vojnika. Pa zar je to narodnooslobodilački rat?
U pogledu navodne kolaboracije kontrarevolucionara s okupatorima
potrebno je još jednom ponoviti mnogo puta izrečenu činjenicu. Još
i prije nego je opalila prva puška protiv revolucije (u srpnju
1941.) ista je revolucija pobila tisuću do tisuću i petsto
Slovenaca koji su na savjesti imali samo to da su odbijali njezine
zločine. Nakon uspostave prve utvrde seoskih straža, te su se
postrojbe počele množiti kao gljive poslije kiše. Na početku su se
seoski stražari borili svojim oružjem, a kad ga više nisu imali,
prihvatili su ono koje im je dao okupator. To je kao obrana
ugroženih života bilo potpuno u skladu sa prirodnim zakonom i
međunarodnim odredbama. A, što su inače mogli napraviti? Jesu li
prekriženih ruku mogli gledati kako revolucija ubija najbolje
Slovence. Jesu li se revoluciji i njezinim zločinima trebali
pridružiti?
Prijašnji je beogradski nadbiskup dr. Franc Perko u razgovoru za
televizijsku postaju POP-TV (1. studenoga) na pitanje što zahtjeva
rodbina onih koje je vlast pobila odgovorio: "Traže istinu i
pravdu", zaključuje komentar "Družine" u kojemu Branko Rozman
polemizira sa stajalištima predsjednika države Milana Kučana o
"kolaboraciji i likvidacijama", odnosno događajima u ratu i nakon
njega.