IHT 13. XI. VELIKI PLANOVI ZA OSLABLJENI ATLANTSKI SAVEZ

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. XI. 2001. Veliki planovi za oslabljeni Atlantski savez "Iza zakašnjelog prošlotjednog poteza Bushove vlade- poziva njemačkoj, talijanskoj i drugim europskim vladama u afganistansku vojnu kampanju- stoji intenzivna rasprava na obje strane Atlantika glede onoga što bi trebalo napraviti s NATO savezom. Pitanje koje se javlja nakon 11. rujna djelomice je kratkoročno i taktičke prirode: unatoč otporu u Pentagonu, Bijela kuća je zaključila, uz poticaj Colina Powella i Tonya Blaira, da u Afganistan treba uključiti još vojnika kako bi održala europsku potporu kampanji protiv Talibana. Europljani su željeli sudjelovati u vojnoj akciji kako bi dobili više utjecaja nad provođenjem rata. No 11. rujan, koji je potaknuo prvo pozivanje NATO-a na obostrani mehanizam obrane u pola stoljeća svog postojanja, potaknuo je i širu raspravu i u Washingtonu i u Europi o budućnosti transatlantskih vojnih odnošaja. Neki političari na obje strane oceana vide priliku da se oživi savez koji kao da je izgubio smjernice i nekadašnju snagu, tako da mu se napokon da jasna posthladnoratovska misija. Za druge, Afganistan se pokazuje tek još jednom demonstracijom sve većeg jaza između retorike europsko- američkih političkih sporazuma i realnosti vojne suradnje. Za neke od sanjara, Afganistan izgleda kao idealno okružje za raščišćavanje geopolitičkih nesporazuma i potisnutih ambicija čitavog prošlog desetljeća. Njemačka vlada Gerhardta Schroedera, npr., razmatra mogućnost slanja nekoliko desetaka komandosa u operacije svrgavanja Talibana- što bi predstavljalo kraj njemačke vojne izolacije i početak, nadaju se, istaknutije uloge Njemačke u procesu donošenja odluka na Zapadu. Najveći problem za Berlin od 11. rujna jest natjerati Bushovu vladu da proširi ponudu simboličnog vojnog sudjelovanja tako da Schroeder može iskoristiti tu političku priliku. I za Schroedera i za Blaira, podjela dužnosti u Afganistanu način je i dugoročnog vezivanja Bushove administracije za multilateralizam za koji se mislilo da ga napušta prije 11. rujna, istovremeno osiguravajući to da se borba protiv terorizma, koja bi svijet mogla definirati desetljećima, vrti oko euro-američke osi. 'Postoji čitav niz razloga zbog kojih će članovi Europske unije željeti da ih se sluša'... Neki demokratski stratezi i senatori u Washingtonu, kao što su Joseph Biden i Richard Lugar, pozivaju administraciju da Afganistan iskoristi tako da se Europljani obvežu na NATO koji eksplicitno prihvaća da je njegova misija globalno djelovanje. Clintonova administracija ovo je pokušavala ostvariti ali nije uspjela. Sada, tvrde neki, prilika je na dohvat ruke. Institucije NATO-a trebale bi biti posvećene ratu protiv terorizma i eliminiranju oružja masovnog uništenja. Vladama koje su oklijevale ulagati u obranu tada bi se mogao dati zadatak-stvaranje i financiranje snaga koje su potrebne za borbu protiv organizacija kao što je al Qaida. A SAD bi si osigurao saveznike za rat koji će biti dulji i opsežniji od afganistanskog bombardiranja. Ova se vizija širi još dalje, predviđajući postavljanje novih temelja NATO-a na planiranom summitu u Pragu slijedeće godine. Uz poticaj koji predstavlja rat NATO može riješiti nesuglasice koje se tiču odvojene vojske Europske Unije i uloge Turske, može formalizirati novi odnošaj s Rusijom Vladimira Putina i okončati hladnoratovsku podjelu Europe zauvijek, prihvaćajući sedam novih članica u Srednjoj i Istočnoj Europi. Naime, Bushova se administracija obvezala na agresivno širenje NATO-a početkom ove godine. Trebala bi iskoristiti summit u Pragu za reorganiziranje transatlantskih odnošaja(...). U međuvremenu u Afganistanu, realna vojna suradnja još uvijek je tek djelimice u noći kada je počeo rat. Možda će se neki od brodova ili komandosa ili drugih posebnih jedinica u međuvremenu ipak pojaviti na bojnom polju. No realna je situacija i dalje ta da većina europskih snaga nije ni obučena a nema ni oružje da odigra više od simbolične uloge. Njemačka će koristiti nosač zrakoplova star pedesetak godina. Zapovjednici Pentagona nisu baš voljni koristiti ni vojnu opremu NATO-a ni njegovu formalnu zapovjednu strukturu. Mnogi se još sjećaju glavobolja kosovskog rata, operacije kojom je upravljao NATO, u kojoj su ciljevi bombardiranja postali predmeti frustrirajućeg natezanja među vladama. Rizik je u tome da bi nakon širenja u Pragu, strukturiranje osoblja kombiniranih delegacija u Sjevernoatlantskom vijeću u Bruxellesu- 26, plus Rusija- moglo rezultirati time da bi ono brojčano nadmašilo europske vojne snage u Srednjoj Aziji. Pobjednik bi u tom slučaju bio Putin, koji bi bio zadovoljan vidjeti da se NATO ponaša kao politički klub što je prije 11. rujna obećao da nikada neće postati", piše Jackson Diehl za "The Washington Post" a prenosi list.