IT-5.XI.LA STAMPA - BRITANIJA PONOVNO ITALIJU UČINILA VELIKOM

ITALIJA LA STAMPA 5. XI. 2001. Engleska je još jednom Italiji otvorila vrata kluba u kojemu je u početku bila isključena "Prvi puta je to bilo daleke 1975., kada je naša zemlja od britanskog premijera dobila odlučujuća potporu da bude pozvana na skup na vrhu kojemu je domaćin bila Francuska u Rambouilletu, a koji je izvorno bio zamišljen kao skup u petoro (SAD, Japan, Njemačka, Velika Britanija i Francuska) te koji je potom s Italijom postao G6, i godinu dana kasnije s Kanadom G7. I danas je Blair na Italiju proširio sudjelovanje u sustavu koji se ocrtava kao europski direktorij u zametku: bilo je lako predvidjeti da će pred-skup u troje prije nekoliko dana u Gandu imati nastavak, i moguće je da će se ta praksa nastaviti u budućnosti i izvan ciljeva vojnih operacija protiv terorizma. Kakva god bila pozadina, Berlusconijeva nazočnost u Londonu znači diplomatski uspjeh za Italiju i ispravlja dojam podvojenosti koji je ponašanje naše zemlje tijekom posljednjih tjedana mogao izazvati. Previše mirovnih marševa, previše razlika u izjavama predstavnika oporbe, previše spremnosti da se na politički plan stave Papini pozivi na milosrđe, previše stida u uporabi riječi rat, pa i kada je jasno da nema drugih riječi za opisati ono što se događa, možda čak i neke nesigurnosti u brzom uklanjanju očitih razlika između vojnih i političkih vrhova: previše je, dakle, bilo proturječja da bi Italija mogla izvan granica biti ocijenjena kao kompaktna i jasno svrstana zemlja u ovom ratu protiv terorizma. Razjašnjenje na vojnom planu sada je došlo, i postalo je teško Italiji zanijekati ulaznicu za sastanke u užem sastavu. Blair, koji svakim danom otkriva veliki politički talent, odmah je to shvatio i privrijedio si je naše priznanje, kojega će u prigodnom trenutku oploditi. Vlada iz ovog događaja izlazi učvršćena. (...) Povijesna slabost Italije je u stalnom kolebanju između formalne obveze i njene konkretne provedbe, u vjerovanju da se istančani verbalni kompromis kod prijedloga u parlamentu, gdje se kaže jedna stvar ali i njezina suprotnost, razumije izvan granica, kao što to razumiju i unutarnji tumači. Ona je u marševima za mir gdje se računa na popularnost protivno logici. Ako skup na vrhu u Londonu djelomice zatvara to poglavlje, kredibilitet Italije nastavit će se mjeriti njenom dosljednošću na putu kojime se krenulo: to je kredibilitet koji se izravno obraća vladi, ali uključuje isto tako, ako ne i više, oporbu.", piše Boris Biancheri.