WT 5. XI. ISLAMISTI VODE DVA RATA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. XI. 2001. Islamisti vode dva rata "Zlo je iznenada postala raširena riječ, koja se koristi u običnim razgovorima kako bi se opisalo ono što se događa u ime politike i vjere. Kada je Ronald Reagan koristio riječ 'zlo' kako bi opisao sovjetski imperij, ljevica ga je ismijavala jer je navodno pretjerivao(...). Što je uopće 'zlo'? Kada se Željezna zavjesa urušila, ljudi iza nje cijenili su taj isti opis. Pakao gulaga bilo je zlo. Zlo točno opisuje sovjetski politički sustav u kojem ljudi nisu imali osobne slobode. Bezbožna vlada vršila je represiju nad muškarcima i ženama koji su prihvaćali vjeru, jer je vjera uvreda za državu. Sovjetski čelnici instinktivno su bili antižidovski raspoloženi, no za razliku od nacista Trećeg reicha nisu sistematično uklanjali Židove. (...)Izrael se trudio osloboditi sovjetske Židove, udruživši se tako s Amerikancima u hladnoratovskim ciljevima. Nacisti su vodili dva rata, jedan protiv židovskog naroda a drugi protiv Amerike i naših saveznika. Zapravo, povjesničari su i dalje zbunjeni zbog čega su nacisti bili voljni toliko ulagati kako bi ubijali Židove kada su mogli korisnije upotrijebiti novac i ljudstvo protiv Saveznika. Dok su se američki Židovi borili kao Amerikanci protiv nacista, bilo im je jasno da u slučaju da pobijedi Hitler, da će i sami biti izloženi genocidnoj mašineriji. Islamski fanatici koji koriste terorizam protiv SAD-a, poput nacista, vode rat na dvije fronte, protiv Židova i protiv Amerikanaca. Ti fanatici ne razlikuju cioniste, koji žele očuvati Izrael kao sigurno utočište Židova, i Amerikance koji žele sačuvati Ameriku kao sigurnu zemlju slobodnih i hrabrih. U njihovom je rječniku Izrael Mali Sotona, Amerika Veliki Sotona, a razlika je tek u veličini i moći. (...) Američki odnošaj s Izraelom postaje važniji no ikada prije. Mi smo prijatelji koje ujedinjuju zajedničke demokratske vrijednosti a našem opstanku prijeti i ista opasnost. Muslimanski fanatici koji su slavili nakon što su čuli za napade na Svjetski trgovački centar i Pentagon na sličan se način raduju kada čuju vijesti o samoubilačkim bombaškim napadima na Židove u izraelskom disko- klubu, trgovinskom centru ili pizzeriji. Teroristi koji ciljaju Židove u Izraelu i Amerikance na Manhattanu i Pentagonu imaju sličan senzibilitet. Dok vodimo rat protiv terorizma ne smijemo zaboraviti na ovo. Kada je izraelski ministar prometa ubijen prošlog mjeseca, izraelski su vojnici bili poslani na palestinski teritorij kako bi otkrili ubojice kao što su naši vojnici bili poslani u Afganistan kako bi pronašli Osamu bin Ladena i njegove ubojice. 'Izrael je imao ista prava ući na palestinski teritorij silom i uhititi ili ubiti teroriste kao što to SAD čini u Afganistanu u slučaju Osame bin Ladena', kazao mi je Zalman Shoval, bivši izraelski veleposlanik u SAD-u i savjetnik za vanjsku politiku premijera Ariela Sharona u intervjuu prije par dana u Washingtonu. Kada je Colin Powell osudio Izrael zbog toga što je učinio upravo to, Amerika je poslala krivu poruku: 'To je potaklo palestinsku stranu da izvuče krive zaključke, da je pritisak sada na Izraelu a ne na njima.' Državni tajnik prije par dana je pokušao razlučiti 'njihove' i 'naše' teroriste: 'Radi se o zalaženju u područja u kojima je jedan čovjek terorist a drugi borac za slobodu(...). A razlučiti to dvoje nije jednostavno. Objasniti takve razlike s poštovanjem na Srednjem Istoku može biti dosta teško.' Zaista. Naš State Department već ima iskustvo uspješnog rješavanja problema racionaliziranja nasilja nad Židovima, još od Rooseveltove administracije kada se zatvorilo oči pred dokazima o nacističkim koncentracionim logorima. Pristranost kada je u pitanju Izrael, revnost da se istakne razlika između terorizma tamo i terorizma ovdje, jadno je nasljedstvo te racionalizacije. 'Ne radi se o otkriću da su veliki segmenti arapskog svijeta - na svim razinama društva - tek neprijateljski raspoloženi prema Izraelu, nego o tome da su i fanatični antisemiti', piše Andrew Sullivan u 'The New Republic'. 'I koji mogući izgovor imamo da to otkriće ne razotkrijemo i ne suprotstavimo mu se svom silom koju imamo?' Dobro pitanje", piše Suzanne Fields.