IHT 22. X. SAD ODBIJA EUROPSKU POMOĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. X. 2001. Europa je željna pomoći a tu pomoć treba prihvatiti "Povijest se obično kreće sporim korakom, no neki ju događaji potiču na drastično ubrzanje. Događaji koji su se zbili 11. rujna sada djeluju kao drastični akcelerator što je sada očito u Europi. Ono što je još jučer djelovalo nezamislivo danas je sasvim uobičajeno. Njemački kancelar, kojeg obično koče javno mnijenje i ustav, odmah je ponudio vojnu pomoć američkoj kampanji u Središnjoj Aziji. Francuska, koja je uvijek pažljiva prema svojoj brojnoj muslimanskoj manjini i poštuje tradiciju pro-arapske politike, ipak je odmah otvorila svoj zračni prostor američkim ratnim zrakoplovima i ponudila poslati 30 vlastitih zrakoplova za akciju napada na Afganistan. Drugi krug širenja NATO-a na baltičke zemlje od žestoke kontroverze u tren oka se premetnuo u široki konsenzus. Diplomati se slažu kako Estonija, Letonija i Litva sada mogu očekivati da će krajem slijedeće godine primiti poziv za pridruživanje NATO-u. Isto vrijedi i za još uvijek nepoznat broj drugih srednje i istočnoeuropskih zemalja. Kada se pridruže za par godina, nove će članice otkriti kako se NATO znatno promijenio. Američki rat protiv globalnog terorizma i ruska odluka da proguta širenje NATO-a na baltičke zemlje, što će NATO dovesti na teritorij bivšeg Sovjetskog Saveza, savez će učiniti otvorenijim političkim tijelom nego što je to slučaj danas. (...)'Događaji koji su se zbili 1. rujna Rusiju su usredotočili na činjenicu kako ima važnijih stvari od opsesije NATO-ovim ulaskom na područje Baltika', kazao je lord Robertson prilikom nedavne posjete Washingtonu. Novi naglasak na zadaćama koje nisu vojne prirode svoje korijene imaju u pristupu Bushove vlade u ratu protiv globalnog terorizma. Vlada je osnovala koaliciju saveznika, prijatelja, korisnih stranaca i ponekog oportunista u lovu na bin Ladenovu terorističku mrežu. No vodeći rat protiv Afganistana, Pentagon prednost daje savezu s jednim ili u najboljem slučaju jednim i pol saveznikom. SAD je zahvalno prihvatio pomoć policije, dojavne službe i financijskih službi diljem svijeta u svojoj potjeri za operativcima, novcem i planovima 'al Qaide'. Koristio je zračni prostor, luke i baze nekoliko zemalja za otpočinjanje napada. No napad na Afganistan u svojoj biti je američka stvar, s važnim sudjelovanjem britanskih komandosa. Nakon što je svoje europske saveznike godinama poticao da se više zainteresiraju za djelovanje NATO-a izvan Europe, Washington danas, bar trenutno, odbija ponude izravne vojne pomoći iz Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i drugih zemalja. Bolna sjećanja na probleme usklađivanja zapovjedništva i nadzora u kosovskom zračnom ratu 1999. godine i u Zaljevskom ratu 1991. godine još su svježa. Osim toga, zbog složenog terena u i oko Afganistana jednostavnije operacije su poželjne. No europski čelnici koji su odmah ponudili pomoć čak i prije nego što su znali što će njihovi parlamenti odobriti ostavljeni su na cjedilu. Neki brinu da će početna snažna potpora javnosti početi slabjeti kako slike ranjenih afganistanskih civila budu emitirane na televizijskim postajama. Ukjučivanje njihovih vojska ojačalo bi potporu ili bar ublažilo nesuglasice. Kada su talibani medijski mudro blefirali nudeći pregovore o bin Ladenu u zamjenu za prestanak bombardiranja, vođa njemačke Stranke zelenih odmah je pohvalio ovu zamisao. Kancelar Gerhardt Schroeder ju je odbacio i ponudio svoju ponudu vojne pomoći Amerikancima. Francuski predsjednik Jacques Chirac otišao je dalje, zalažući se za slanje francuskih zrakoplova u Uzbekistan i nudeći francuske komandose i druge specijalizirane postrojbe. Za sada su ove ponude neiskorištene. Američki su stratezi čak i britanske krstareće rakete i ostalu zračnu pomoć zadržali na minimumu. Europa je proširila konkretnu potporu zajedničkom ratu koji vodi Amerika. Ostaviti europske saveznike da se osjećaju nekorisnima, možda čak i necijenjenima i izbjegavanje savjetovanja s njima u ovoj globalnoj bitci rezultat je koji svakako treba izbjeći", piše Jim Hoagland za "The Washington Post" a prenosi list.