US-11. X. CSM- SAD I IZGRADNJA AFGANISTANSKE DRŽAVE

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 11. X. 2001. SAD mora pomoći afganistanskoj 'izgradnji nacije' "(...) Posljednja desetljeća prostrta su primjerima razmještanja predvođenih od SAD-a u kojima je zanemarena ključna važnost diplomatskog planiranja. Libanon 1982.-93., Irak 1990.-91., Somalija 1993.-94., Bosna od 1992., i Kosovo od 1999.. U svim tim slučajevima traljavo političko planiranje za razdoblje nakon razmještanja ostavilo je snage predvođene SAD-om bez ikakve mogućnosti lakog i uspješnog izlaza. Oni koji nisu završili debaklom, ostavili su SAD u teškoćama, u iscrpljujućim zapletima u udaljenim zemljama gladnim nade. Drugi razlog zašto sada Amerikanci imaju jaku odgovornost za afganistansku izgradnju nacije je naš dugoročni interes u sprječavanju ponovnog pojavljivanja okolnosti u kojima bi se mogla ukorijeniti buduća teroristička mreža. Neki to zovu 'isušivanjem močvare'. Ja se obuzdavam bilo koje ljude, koliko god bili ispunjeni mržnjom, usporediti s insektima poput komaraca. No, sigurno je valjan cilj pomaganja Afganistancima da očiste njihov politički okoliš i izgrade si čvrsti ulog za stabilnu budućnost. Propale i vrlo slabe države poput Afganistana prošlog desetljeća sigurno su prijetnja svojim vlastitim građanima. No one isto tako, kroz širenje terorizma i drugih opasnosti, predstavljaju jasnu i nazočnu opasnost i za nas ostale. (...) SAD ne mora, ni ne treba, sam stvarati diplomatski plan za Afganistan. Vijeće sigurnosti UN-a blisko je uključeno u afganistanske političke poslove već mnogo godina. Svi afganistanski susjedi, uključujući vrlo ranjivi Pakistan, trebaju biti na neki način uključeni u planiranje, i radi da bi zajamčili svoje buduće nemiješanje, i zato da ih se uvjeri da njihovi vlastiti legitimni interesi neće biti ugroženi Afganistanom koji se pojavljuje. Konačno, svo to građenje nacije, svo to građenje mira, trebat će znatna sredstva. Kao što pokazuje njemačko prošlo stoljeće, obnova fizičke i sociopolitičke infrastrukture je daleko najbolji način da se izgradi interese naroda za dugoročnu stabilnost. Slanje hrane kako bi se otklonilo neposrednu afganistansku prijetnju glađu, kao što je SAD počeo činiti, dobar je (ali mali) početak. Dugoročna izgradnja mira mnogo je veći posao. Možda bi mogli iskoristi neke od milijardi dolara koje Administracija planira potrošiti na ludi projekt nacionalne proturaketne obrane, koji razbija NATO. Jer ako je 11. rujan išta pokazao bilo je to da ulaganje u odnose, i ljudski i politički temelj mira, našoj sigurnosti koriste mnogo, mnogo više nego što bi samostalna tehnološka čarolija ikada mogla", piše Helena Cobban.