LAT 4. X. AFGANISTANSKA NEPOBJEDIVOST: RAZOTKRIVANJE MITOVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 4. X. 2001. Afganistanska nepobjedivost: razotkrivanje mitova "U tišini koja prethodi bitkama, širi se šapat kako vojnici jedine svjetske supersile neće biti dorasli čeličnim Afganistancima u stjenovitim usjecima njihove zemlje, a posebice ne zimi. Ovo povijesno groblje imperija bit će još jedna slijepa ulica koja će poraziti SAD, objavio je talibanski mula, Mohamed Omar. Ovo malo podsjeća na iračkog čelnika Sadama Huseina koji je prijetio 'majkom svih bitki'. Pa ipak, poražen je za 100 sati. No teren je nevojerojatno težak i nezahvalan, a pesimisti imaju i dokaze: nepopustljivi afganistanski borci ratovali su protiv moćnog Sovjetskog Saveza 11 godina i uvjerljivo ih porazili. Ova je teorija uglavnom zasnovana na četiri hladnoratovska mita: *Mit 1.: Mudžahedini su porazili Sovjetski Savez. Kada se general Boris V. Gromov povukao mostom preko rijeke Amu Darya u Srednju Aziju u veljači 1989. godine, vraćao se zastarjeloj ideologiji koja se urušavala u temeljima. Gospodarski pritisak Reaganove administracije Sovjetski je Savez prisililo na povlačenje iz Afganistana, ne mudžahedini. Njihovu borbu, hrabru ali neorganiziranu, tajno su financirali i opremali oružjem CIA, Saudijska Arabija i Egipat, a uvježbavala ih je i davala im upute moćna pakistanska dojavna služba, 'Inter-Services'. Osim toga, Gromov je iza sebe ostavio režim Nadžibulaha koji su podupirali komunisti(...). *Mit 2.: Mudžahedini su vlast u Kabulu oteli Nadžibulahu. Vojno gledano, nisu. Beznadežno podijeljeni duž etničkih linija, jedva da su i dodirnuli Kabul dok se Nadžibulahova uzbekistanska milicija pod generalom Abdulom Rašidom Dostumom nije pobunila zbog plaća i napredovanja pojedinih članova na odgovornija mjesta. U travnju 1992. godine, mudžahedini su stigli u Kabul bez gotovo i jednog ispaljenog hitca(...). Zatim su se, tražeći ratni plijen, okrenuli jedni protiv drugih tjedan dana nakon ulaska u Kabul. Dostum je sada čelnik naših saveznika, Sjevernog saveza. *Mit 3.: Čelični mudžahedini u planinama su izdržali 14 godina. Nije istina. Čelnici sedmorice od osam glavnih mudžahedinskih frakcija vodili su rat iz Pešavara u Pakistanu - a većina je živjela u luskuznim vilama krijumčara. Borci su novačeni iz redova izbjeglica - njih 3 milijuna, iz gradića oko Quete. Provodeći napade na Afganistan, mnogi su u planinama zaista boravili mjesecima, no redovno bi se vraćali kako bi se oporavili i nabavili namirnice, što sada ne bi bilo moguće. Iznimak ovome jest Ahmed Šah Masud, tadžički čelnik koji je branio svoju rodnu Panjširsku dolinu tijekom čitavog rata. U njega su Afganistanci polagali najviše nade, no Masuda su ubili dvojica arapskih bombaša - samoubojica koji su se predstavili kao novinari dva dana prije napada na WTC i Pentagon. Moj bivši kolega iz časopisa 'Time', Anthony Davis, tvrdi kako je posljednje pitanje koje su ga pitali dok su ga snimali TV kamerom u kojoj je bila bomba bilo: 'Što ćete učiniti s Osamom bin Ladenom?' Nisu pričekali odgovor. *Mit 4.: Afganistanci nikada nisu bili pokoreni. Istina, no nikada nisu bili ni ujedinjeni. Među novinarima koji su izvješćivali o ratu, stavovi prema njima bili su čudna mješavina sažaljenja i divljenja: divili su im se zbog njihove plemenske izdržljivosti; a zgražavali se nad njihovim bešćutnim etničkim sukobima, ljubomorama i neredu. U svojoj knjizi 'The Bear Trap' (Stupica za medvjede) iz 1992. godine, Mohamad Jusag, pakistanski general koji je upravljao njihovom strategijom četiri godine, opisao je zadaću održavanja jedinstvene sile na terenu kao noćnu moru. Osim Sovjeta, povijesna teorija o poniženim imperijima temelji se velikim dijelom na izbacivanju britanske rezidencije u Kabulu, 1841. godine i sustavnom klanju koje je uslijedilo nakon povlačenja 12.000 civila i 4.000 britanskih i indijskih vojnika. (...) No moderni prijevoz, komunikacije i zrakoplovi umanjuju važnost ovoga. Ne tvrdim da će bitke koje su pred nama zbog navedenih primjera biti lake ili da se neće prilijevati krv. U međuvremenu, nakon tri godine poplava, humanitarne organizacije tvrde kako milijuni Afganistanaca skapavaju od gladi i kako su iscrpljeni 22-godišnjim ratom. Zar bi to trebao biti nepobjediv neprijatelj", pita se Jefferson Penberthy, australski novinar koji je o afganistanskim sukobima izvješćivao za časopis 'Time', od 1992. do 1995. godine.