WT 3. X. 2001. GDJE JE BILA CIA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 3. X. 2001. Gdje je bila CIA? "Gdje je bila CIA? Ovo je jedno od mnogih pitanja koje muče potpisnicu teksta još od kada su teroristi napali SAD 11. rujna. Dobili smo mnoga upozorenja da će teroristi napasti Amerikance, posebice banda Osame bin Ladena. U newyorški Svjetski trgovački centar bomba je podmetnuta 1993. godine. Iza nas su i dva napada na američka veleposlanstva u Africi - na koji je Bill Clinton reagirao posebno mlako, jer je tada bio do grla u skandalu s Monicom Lewinsky. Iza nas je i napad na američki razarač 'Cole' u Jemenu. Zbog čega agencija čija je zadaća otkrivati i hvatati negativce prije što nas napadnu nije bila revnija i bolje pripremljena? Nikako ne mogu razumjeti ni zbog čega predsjednik Bush nastavlja davati svoju potporu čovjeku koji upravlja tim jadom od agencije - ravnatelju CIA-e, Georgeu Tennetu. Ne bi li većina nas postala nemirna kao rezultat takvog groznog neuspjeha? Tenet ipak na neki način ima zaštićeni status. Zbog čega? Tko ga štiti? I za koje druge neuspjehe možemo očekivati da ćemo morati skupo platiti? U bilo kojoj drugoj demokraciji, Tenet bi predao dugačko i pokajničko pismo ostavke. Iz stranih medija može se osjetiti skepsa glede informacija koja stižu iz vlade SAD-a. Možda smo mi u američkim medijima još uvijek malo preblizu šoku i jezi zbog napada na zemlju koju volimo kako bismo se pridružili tim preispitivanjima, i još uvijek osjećamo potrebu da se okupljamo oko američkog predsjednika i zastave, vrijeđajući se na bilo koga tko sumnja u motivaciju administracije. No dugoročno, patriotizam nas ne bi smio kočiti da postavljamo složena pitanja o tome kako smo došli do stanja u kojem se nalazimo - i glede naših planova za rat protiv terorizma. Jedno od pitanja koje neće nestati samo od sebe jest kako smo mogli biti tako jezivo iznenađeni, da bismo nakon 24 sata otkrili kako postoji gomila informacija o teroristima i njihovoj mreži. Već istog dana kada je izvršen kobni napad pojavila su se imena otmičara. Vrlo smo brzo otkrili gdje žive i koje su škole letenja pohađali pripremajući se za svoj samoubilački čin. Otkrili smo kako je jedan od njih zatražio da ga se uvježba da vozi ravno i da mu ne treba poduka u polijetanju i slijetanju - nad čim se nitko nije zbrinuo? Sada, samo nekoliko tjedana kasnije, znamo kako su izgledali ti zločinci, i to jer nam je FBI predočio njihove fotografije. Znamo i koliko je približno stajala njihova ubojita operacija - oko pola milijuna dolara. Znamo gdje se nalaze njihovi stratezi s bazom u Njemačkoj. Znamo koje su kreditne kartice koristili ili pokušali koristiti. Znamo što su činili noć prije no što su počinili svoju bolesnu samoubilačku misiju (...). Znamo kako im je ispiran mozak i da su se neki od njih preispitivali suočeni sa sigurnom smrću. Znamo čak i to da se Osama bin Laden u telefonskom razgovoru hvalio svojoj majci o napadu dva dana prije no što je on počinjen. Nakon potpune sljepoće javila se oštra slika otmice sa zapanjujućim pojedinostima. Jasno je da se ovolika količina informacija ne može materijalizirati preko noći i veliki dio tih informacija bio je dostupan i prije 11. rujna. S obzirom na okolnosti, kako je ovaj veliki plan mogao proći nezamijećeno? Ni terorističke mreže ne javljaju se preko noći a naša dojavna služba očito je te ljude neko vrijeme imala na oku. Zapravo, 'The New York Times' ovoga je tjedna izvijestio kako je CIA u Afganistanu već tri godine pokušavajući ubiti bin Ladena, nakon što je Clintonova administracija zaključila kako njegovo smaknuće neće biti kontradiktorno s američkom politikom glede ubojstva neprijateljskih državnih čelnika. Nažalost, čovjek kojega su ubili umjesto bin Ladena, nešto prije terorističkih napada, bio je Ahmed Šah Masud, vojni čelnik najveće oporbene skupine u Afganistanu. Koliko god bilo teško ukloniti ovu tajnu, nekrupuloznu terorističku mrežu, treba priznati kako Clintonova administracija, koja je imenovala Teneta, nije učinila dovoljno. Bilo bi grozno da Bushova administracija nastavi činiti njegove pogrješke. Bush je od Amerikanaca u više navrata tražio da budu strpljivi i prihvate činjenicu da će rat protiv terorizma biti vođen nekonvencionalnim sredstvima, ponekad daleko od očiju javnosti. Ne borimo se protiv konvencionalnog neprijatelja. Međutim, dužnost tiska još je uvijek izvješćivati o što više informacija do kojih možemo doći, ako se one mogu objavljivati da se ne ugrozi nacionalna sigurnost. A mi, u međuvremenu, još uvijek čekamo na odgovore na sva ova pitanja", piše Helle Bering.